Zasto govoris Srpskim jezikom? Zasto pises Srpskim pismom? Jadan je onaj koji je kopile od rodjenja. Bolest je mrznja-mrznja je bolest. Ti si toliko bolestan da bi ti jedino "urin"od Dr.g.Karadzica mogao da pomogne. Od koga potices ti? Mozda su ti roditelji bili "oni"od kojih smo se stideli reci da su nam zemljaci!! Nisi ti kriv,kriva je priroda sto se takav degenerik rodio. Zajebo si doktora,cekali te napred,kad gle`cuda izasao si na dupe i rodio se degenerik.
Tvoja bolest je u tom stadijumu-neces dugo,crknuces uskoro. Pre nego crknes,ostavi nam mesto da znamo gde ces biti pokopan,da bi mogli da dodjeemo na tvoj grob da se poseremo.

Zasto necete da objavite,pravite razliku ili...
Zasto govoris Srpskim jezikom? Zasto pises Srpskim pismom? Jadan je onaj koji je kopile od rodjenja. Bolest je mrznja-mrznja je bolest. Ti si toliko bolestan da bi ti jedino "urin"od Dr.g.Karadzica mogao da pomogne. Od koga potices ti? Mozda su ti roditelji bili "oni"od kojih smo se stideli reci da su nam zemljaci!! Nisi ti kriv,kriva je priroda sto se takav degenerik rodio. Zajebo si doktora,cekali te napred,kad gle`cuda izasao si na dupe i rodio se degenerik.
Tvoja bolest je u tom stadijumu-neces dugo,crknuces uskoro. Pre nego crknes,ostavi nam mesto da znamo gde ces biti pokopan,da bi mogli da dodjeemo na tvoj grob da se poseremo.

zasto necete tekst da objavite?

Kako bi lijepo bilo, dragi moji zemljaci, da vas dvojica odete u Holandiju, pogledate kako se tamo živi, da zajedno gledate lijepe djevojke, komentarišete, družite se s njima, volite jedan drugog, tražite zajedničko i ono što vas spaja a ne što vas razdvaja. Razmislite, život je kratak, ljubav je ono što vrijedi, mržnja je zlo. A vaš zajednički interes je da budete građani svijeta, obiđete taj svijet, obrazujete se, afirmišete a ne mrzite. Ja ne kapiram kako nekom može biti bliža njegova nacionalnost od prijatelja, susjeda, od ljubavi spram bližnjeg. Pa to što si rođen kao Srbin/Bošnjak ne kazuje o tebi skoro ništa. Pogodilo se da su mama i tata bili iste vjere kad su te začeli. Ako je neko napisao knjigu, komponovao simfoniju, postao pilot, to je njegova zasluga i to treba cijeniti i poštovati. S druge strane, koja je zasluga vas dvojice u tome što ste Srbin/Bošnjak? Šta je to, vrijedno, važno, istaknuto što treba u tome cijeniti? Vaš udio u tome je nula/zero/nada/ništa. Da li razumijete šta govorim. Čime se dičite? Slučajnošću što ste to što jeste? Šta da ste djeca iz mješovitog braka? Šta kao vam se dijete uda/oženi (za) drugu vjeru? Razmislite i budite pametni. Imate li se pohvaliti time koliko ste čovjek, koliko ste pomogli drugom, ma koje vjere bio, a ne ko će koga više ispsovati? I molim vas, nemojte sad, gnjevni, osuti po ovim redovima. Oni imaju za cilj da vas zbliže. Iskreno se nadam da ćete iz ovog nešto iskoristiti da budete bolji ljudi. Vjerujete u jednog Boga i njemu ne možete zahvaljivati tako što mu jedan zahvaljuje što nema ovog drugog u čaršiji a drugi što nema ovog prvog. Kako zamišljate da je jedan Bog pomogao obojici? Pozz

DOBRO JE,IPAK SI GA NATJERAO DA PISE NA BOSANSKOM JEZIKU.VIDIS DA ZNAS,SAMO NECES.

kakav mladi srbin?jesi li slijep?nisi primjetio da decko nezeli da bude niti "s" od srbina.
Pusti ga i tako mu je zivot gorak sad si ti fol hrvat dosao da mu pametujes.Pusti ga da zivi svoj zivot,svako nadje svoju srecu kada to zeli.

MALI SAMO NAPRIJED KO IH JEBE A JA TI DRZIM PALCEVE.

U jedan dlan ruke stane oko 5 milijardi zrnaca pijeska.U nama vidljivom kosmosu ima više zvijezda nego pijeska na cijeloj zemaljskoj kugli.A mi (predpostavka)vidimo 1 milijarditi dio.Koliko je to zvijezda a koliko planeta oko njih.Čovječe može li to tvoj mali um shvatiti.

Zar se usuđuješ reći da je Bog to stvorio samo za tebe na maloj beznačajnoj Zemlji.
Zar se usuđuješ reći da ne postoje milijarde drugih civilizacija.
Zar se usuđuješ reći da su sve one podređene tvom tumačenju Vjere.

O kako si glup “vjerniče”, mravu mali.
Mravu možeš do kraja vijeka objašnjavati nuklearnu fisiju,crtati mu -ali uzalud,on to ne može razumjeti. ON je nama neshvatljiv UM,ON je kreator,nedokučiv.Mi možemo samo pokušavati spoznati red koji je ON napravio
Pokušaj i ti “vjerniče” (svih vjera) shvatiti da Bog nije ono što ti misliš,da si rođenjem u pravoj vjeri počašćen znanjem.Zašto bi Bog oštetio nekoga stvarajući ga kao nevjernika,da bi ti “vjerniče” imao koga ubiti za svoju vjeru.Da li je ON to zao i spletkaroš.
Atom vodonika je isti i u našoj čaši vode i u jezgru zvijezda,RED i dobrota vladaju kosmosom.Treba poštovati kamen koji je ON stvorio a kamoli život.Šta je muha,ništa,hajde je napravi,lako je zgaziti.A ti “vjerniče” kažeš da imaš pravo ubiti čovjeka samo zato što se slučajno rodio u drugoj vjeri.Na kraju sva filozofija se svodi samo na jedno:

Treba poštovati kamen koji je ON stvorio a kamoli život.To je vjera.

Adhama: početak ili kraj povijesti
Na djelu je potpuni konflikt interpretacija koji konstruktivno može biti razriješen jedino u slobodnom znanstvenom diskursu, nikako na taj način što ćemo zauzimati pozicije odvjetnika propalih despocija
Piše: Dubravko LOVRENOVIĆ
Udruženje Bosanskohercegovačko-turskog prijateljstva organiziralo je u Sarajevu 21. X. 2003. međunarodni znanstveni simpozij na temu Kultura ljudskih prava i temeljnih sloboda u AHDNAMI sultana Mehmed Fatiha, koju je 28. V. 1463. godine dao franjevcima Bosanske vikarije. Simpozij je zamišljen krajnje ambiciozno, nudeći sudionicima šest okvirnih tematskih cjelina: 1. Historijski osvrt na Ahdnamu i druge odgovarajuće dokumente; 2. Utjecaj Ahdname na razvoj poštivanja ljudskih prava i sloboda; 3. Ahdnama u službi zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa u BiH i na prostorima Osmanlijske carevine; 4. Sociološke dimenzije Ahdname; 5. Geopolitička dostignuća i značaj Ahdname; 6. Utjecaj i doprinos Ahdname vjersko-prosvjetnim prilikama na prostorima Osmanlijske carevine.
Ostavljajući postrani brojne detalje i pikanterije vezane za izlaganja većeg broja sudionika, vrijedi podcrtati da je i ovaj znanstveni skup po tko zna koji put razgolitio duboki jaz koji bosanske ljude različitih nacija i vjera oštro dijeli u razumijevanju kako nedavne tako i daleke prošlosti Bosne i Hercegovine. Time se ne želi reći da je baš svaki pojedinac svrstan na suprotnim stranama ove zamišljene fronte - to se uostalom moglo osjetiti i na ovom skupu - ali vladajući trend je takav da se skoro približavanje stavova ne može očekivati. Što to znači za sadašnjost i budućnost BiH suvišno je isticati, jer je kristalno jasno da ljudi duboko posvađani oko vlastite prošlosti nisu u mogućnosti graditi čovjeka dostojnu budućnost.
Viđena bošnjačkim očima, Ahdnama - dokument koji je u danima osvojenja Bosne, 28. V. 1463, osmanski sultan Mehmed II. Osvajač dao kustodu bosanske kustodije fra Anđelu Zvizdoviću - predstavlja najstariji dokument o poštivanju ljudskih prava i sloboda u historiji, 326 godina prije Francuske revolucije 1789. godine i 485 godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima usvojene 1948. godine. Ovom se, koliko romantičarskom toliko rigidnom shvaćanju ljudskih prava i sloboda, s obzirom na sadržaj ovog dokumenta i njegovu stvarnu primjenu u praksi može uputiti bezbroj zamjerki i još više protudokaza, ali budući da je takva rasprava u ovom trenutku lišena minimalnog smisla, u nju se nećemo ni upuštati. Mnogo važnijim od preturanja po lešu povijesti čini se naglasiti da u povijesnom kontekstu nastanka Ahdname svibnja 1463, kada su Osmanlije vojno podčinile srednjovjekovnu bosansku državu, pogubile njezina posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića i deportirale značajan dio stanovništva, o poštivanju ljudskih prava u njihovu modernom značenju nije bilo, niti je uopće moglo biti govora.
Riječ je naprosto o činu vojnoga pokoravanja jedne zemlje, koji je, onda kao i danas, bio praćen ljudskim žrtvama i zločinom u funkciji uspostave novog političkog poretka. Uključimo se na trenutak u program CNN-a, i vidjet ćemo da je to uistinu tako. Daleko prije osmanskoga osvojenja Bosne, u europskim zemljama pravno je bio utvrđen princip odnosa između većinskih i manjinskih etničkih skupina koji je - a i kako bi drukčije - u praksi često kršen i iznova uspostavljan. Ovaj princip može se smatrati pretečom modernih pravnih i socijalnih rješenja u čijem središtu stoji pravna država koja - ubirući od njih porez - nastoji skrbiti o svim njezinim građanima.
Bio je to dug i mukotrpan put, na čijem je kraju - bar deklarativno - trijumfirao građanin-pojedinac sa svojim neotuđivim individualnim pravima, s pravom da bira i da bude biran. Zato se u vrijeme Ahdname kao relevantan postavljao tek puki princip tolerancije - trpljenja - danas pak aktualno je pitanje ravnopravnosti proisteklo iz višestoljetnog povijesnog iskustva osvajanja političkih sloboda, planetarnih migracija, skladnog funkcioniranja heterogenih društava i ubrzane globalizacije.
Osim toga, kao akt vjerske tolerancije Ahdnama nije naslovljena bosanskim katolicima nego isključivo franjevcima kao jedinoj institucionalnoj formi koja je nakon sloma institucije kraljevstva u kakvu-takvu stanju na nogama dočekala sudbonosni osmanski udar iz 1463. To sasvim izravno svjedoči da Crkva bosanskih krstjana - ili kako to vole reći bošnjački historičari - bogumila - nije predstavljala takav institucionalni i vjerski faktor s kojim bi osmanski sultan stupio u pregovore. Povijest opadanja bosanskoga katolicizma u stoljećima osmanske okupacije ovoj tvrdnji daje bezbroj dokaza. Naposljetku, usporedba Ahdname s francuskom revolucijom iz 1789. i Međunarodnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. tragikomična je sama po sebi, jer se i sadržajno i strukturalno dubinski razlikuju.
Dok je francuska buržujska revolucija proklamirala slobodu, bratstvo i jednakost za sve ljude, pozivajući se na princip da se svi oni rađaju slobodni i jednaki, ukidajući pritom drevni feudalni poredak, Ahdnama proklamira jedino ubogi princip tolerancije jednoj franjevačkoj zajednici ni slova ne donoseći o načelnoj jednakosti svih podanika Osmanskog carstva, uspostavljajući pritom okupacijski režim. U to vrijeme, kada je vladao princip čija vlast njegova i vjera, nešto drugo uistinu nije bilo ni moguće. Problem s Ahdnamom bilo bi nužno osmotriti u povijesnom kontekstu konfesionalizacije Europe, koji je upravo u to vrijeme ulazio u svoju višu fazu. Pojednostavljeno: u Zapadnoj Europi na djelu je bilo razdvajanje katolika i protestanata, u Bosni pak između kršćana/hrišćana i muslimana.
Oni bošnjački povjesničari koji punim ustima izgovaraju sintagmu u srcu Evrope, morali bi ovu odoka sročenu tvrdnju provjeriti na ovim i sličnim premisama. Konačno, povijesno iskustvo Europe ne poznaje fenomen tuđinskih vladavina, i ta činjenica u samom je startu dijeli od olovnog povijesnog naslijeđa Balkana.
Ovakvi i slični nesporazumi u interpretaciji povijesti, izravna su posljedica tuđinskih i otuđenih režima - da upotrijebim izraz Srećka M. Džaje - koji su Bosnom i Hercegovinom protutnjali zadnjih šest stoljeća, ostavljajući za sobom naplavine neprerađenih emocija i potisnute želje za rekonkvistom, tj. ponovnim osvajanjem. Za razliku od Bošnjaka-muslimana koji se poistovjećuju s osmanskom epohom u povijesti BiH zadržavši u svojem kolektivnom pamćenju vrijeme uspona Osmanskog carstva do konca XVII. stoljeća, Hrvati-katolici i Srbi-pravoslavni u svojem su kolektivnom pamćenju arhivirali vrijeme njegova raspada, praćeno bezakonjem i terorom na vjerskoj osnovi.
Svog obljubljenog okupatora našli su bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj, nasuprot Srbima koji su se u potpunosti identificirali s prvom i drugom Jugoslavijom. Sve te tvorevine poodavno su mrtve, ali psihološke posljedice njihove vladavine nadživjele su ih i traju i dandanas. Ako je to tako, a sve govori da jest, onda se mi začinjemo i rađamo u mentalnim lancima, čiji nas zveket prati na svakom koraku života. Izgleda da od silna zveketa jedni druge nismo u stanju čuti. Logika, dakle, nalaže da prije svakog eventualnog dijaloga moramo u sebi postati slobodni ljudi.
Kako to izgleda u stvarnom životu, neka kaže nekoliko primjera. Prepirući se oko toga zašto je Jajce 1992. palo pod srpsku vlast, dva su se stanovnika Jajca - oba akademski građani - u izbjeglištvu (!) dohvatili teme čiji je to zapravo grad. Hrvat se pritom pozivao na Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji slovi kao osnivač grada, a Bošnjak je pritom argumentirao da su ga 1463. zaposjeli Turci koji su, usput, na ove prostore donijeli čistoću, tj. higijenske navike. Za vrijeme opsade Jajca 1992. jedan je srpski vojni zapovjednik objašnjavao da Jajce mora biti srpsko, jer su ondje stolovali srpski kraljevi. U sporu s fratrima jedan je od općinskih čelnika Vareša 1996. lamentirao nad nezahvalnošću tamošnjih katolika kojima je sultan Mehmed II.
Osvajač iskazao svoju veliku milost dodijelivši bosanskim franjevcima akt o toleranciji - Ahdnamu. Još je drastičniji primjer predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Napredak, prof. dr. Franje Topića, koji je izlazak fra Anđela Zvizdovića pred sultana označio činom papučarenja, odnosno ulagivanja jednom stranom okupatoru. Sličnih je primjera napretek, a svi oni govore istim oskudnim jezikom osobne neslobode i elementarnog nepoznavanja gole povijesne faktografije. Nije to, uostalom, nešto što nije bilo poznato odranije, samo što su se donedavno ovi parapovijesni tračevi odvijali unutar četiri zida, kao strogo povjerljiva glasina. S raspadom Jugoslavije i uspostavom novih političkih realiteta ovaj se intelektualni buvljak preselio u javnost, dajući oduška dugo prigušivanim emocijama. Na svim stranama, ne samo na bošnjačkoj, trijumfira epska historijska svijest.
Na djelu je potpuni konflikt interpretacija koji konstruktivno može biti razriješen jedino u slobodnom znanstvenom diskursu, nikako na taj način što ćemo zauzimati pozicije odvjetnika propalih despocija. Onaj tko danas stvarno upravlja ovom zemljom - a to je međunarodna zajednica - može riješiti svaki problem u BiH, ali ovaj neće, niti može. To definitivno ostaje na nama, a kako i kada ćemo ga riješiti - da li ikada - pitanje je na koje decidan odgovor izmiče. Zasad se na horizontu budućnosti ne smiješi ni jedno jedino obećanje. Neuništive poput vode koja mijenja samo agregatno stanje, glasine i dalje kruže, naša povijest ostaje tek nespretno izgovorena spletka.
________________________________________
I pored zajamčenih prava, sloboda i privilegija koje im je garantirao Sultan u svojoj Ahdnami, očigledno je da su franjevci u Bosni Srebrenoj teško živjeli, pretrpjevši velike materijalne i moralne gubitke. Od sultana darovani privilegiji u praksi su se svodili na usku i ugroženu toleranciju. Na terenu, daleko od centralne vlasti s kojom su franjevci uvijek imali dobre odnose, situacija je bila sasvim drugačija i stalno se pogoršavala. Turska država je sve biše zapadala u krizu, praćenu anarhijom širom Carstva. Takvo stanje su iskoristili razni lokalni moćnici, otomanski upravljači po nahijama koji su svojim nasilničkim ponašanjem ugrožavali i uznemiravali fratre kako bi od njih izvukli što više novaca, izmišljajući razne globe, takse i sl., dakle sve ono na što, prema važećim zakonima turske države nisu imali pravo. U jednoj pritužbi upućenoj iz Bosne u Rim 1603. godine navedeno je kako su Turci držali franjevce u zatvoru i zlostavljali ih tražeći od njih 3000 asprija za odobrenje da mogu ostati u svojim samostanima. Franjevcima je najteže bilo upravo to što su na različite načine brutalno tlačeni i hapšeni a krajnji cilj svih tih maltretiranja i ugrožavanja njihovih života bio je samo novac. Katolička crkva u Bosni nije ga posjedovala, jer nije imala nikakvih prihoda osim pomoći iz inozemstva i darova svojih vjernika. (Dženana Čaušević, Život i pravni položaj franjevaca u Bosni Srebrenoj prema turskim dokumentima, u; Zbornik radova o fra Anđelu Zvizdoviću, str. 291.)
________________________________________
Tekst ahdname
ON (tj. Bog) je pomoć
Mehdmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosni!
Zapovijed časnoga, uzvišenoga sultanskoga znaka i svijetle tugre osvajača svijeta, jest sljedeća:
Ja, sultan Mehmed-han, (dajem) na znanje cijelom svijetu (puku i odličnicima), da su posjednici toga carskoga fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam:
Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve.
Neka (mirno) stanuju u mom carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje visoko Veličanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemiruje, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.
Budući da sam spomenutima milostivo dao tu carsku Zapovijed, kunem se sljedećom velikom zakletvom;
Tako mi stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam musafa (svetih knjiga), i tako mi našega velikoga Proroka, i tako mi sablje, koju pašem, nitko neće protivno učiniti ovomu što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj Zapovijedi.
Pisano, 28. svibnja u taboru Milodraž.
________________________________________
Izvornik ahdname je nestao u jednom od brojnih požara samostana ili je na drugi način izgubljen. Prijepis je nastao u 16. ili početkom 17. stoljeća

Svaka čast,mladi Srbine.Uvidio si tijekom ovih 20 god.da se na kraju zločin i klanje ne isplati.Pozdravljam tvoje distanciranje od zločina.Iskrene čestitke tebi za Božić i blagdane.Ima i kod nas Hrvata bolesnika ali treba se odreći poremećenih ideologoja.Bošnjaci su ok ali ima i onih koji su došli u BiH a nikako se ne mogu prilagoditi civilizaciji,čak još ne znaju Bosanski jezik.

Masallah,masallah dijete drago.Polahko dolazis pameti.Asli si se oprzio dobro?Amaan illahi ja rabbi estafirullah,bjezi bolan dok si maksum da itebe ne naprave firaunom i koljacem!Bjezi dijete drago svugdje ce ti bit bolje a i doc ces tobe.Hajd' insallah!

Мајко‚а какве сад бре празнике опет имамо?Мајки му га набијем бре,прошли су сви важни светски празници!Имам осећај да ме зајебаваш! Ем’пишемо са ове шкработине(неки га називају ”КЛИНАСТО ПИСМО”),ем’ је Божић Бата турчин‚ем’ нас цели свет исмејава и сада бре славимо неке празнике као да смо пали са марса!Да не говорим о злочинима које је србија направила!Мајко,иди бре у пичку своје матере,мајки ти га набијем!Пун ми је курац целог српског срања!Хоћу да будем нормалан човек кога цене а не разбојник!Ма идите сви у курац,племе вам јебем крваво!
С :fuckyou: С :fuckyou: С :fuckyou: С :fuckyou:

Ljudi šta ovo dole piše..neko klinasto pismo valjda

SRPSKA LOJAVA TERORISTICKA SMRDLJIVA STOKA

David L. Philips: Gledajući zlo u oči
03.01.2010

Radovan Karadžić je prijetio da će me ubiti. "Jedne noći probudit će te hladan čelik na vratu", upozorio me je. "Prerezat će ti vrat i pobiti i tvoju djecu."

Bilo je to 18. augusta 1992. Nalazili smo se u Victoria Conference centru u Londonu, gdje su se svjetske vođe sastale kako bi se izjasnile o teškom stanju u Bosni i Hercegovini. Ja sam prisustvovao u svojstvu člana delegacije Bosne i Hercegovine. Moja volonterska pomoć bila je u skladu s mojim poslom u Sjedinjenim Državama, gdje sam svojevremeno obavljao dužnost predsjednika Kongresne fondacije za ljudska prava.
Moj angažman je započeo kada me je ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić nazvao u moj ured u Georgetownu u februaru 1992. Silajdžić je zvao s telefonske govornice Mayflower hotela. Bio je u posjeti Washingtonu kako bi upozorio na predstojeće napade od Beograda podsticanih Srba na Bosnu. Prema Silajdžiću: "Miloševićev je projekt bio da stvori Veliku Srbiju na ruševinama bivše Jugoslavije." Profetski je upozorio da će Miloševićev "virus etničkog nacionalizma razoriti bosansku tradiciju multietničke tolerancije i međureligijskog razumijevanja".
Silajdžić je bio u pravu. U proljeće su Miloševićevi izvršioci Radovan Karadžić i Ratko Mladić započeli s najstrašnijim nasiljem u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata. Do sastanka Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija 1992. deseci hiljada ljudi već su bili ubijeni, a stotine hiljada protjerani iz svojih kuća. Karadžić je izmislio termin "etničko čišćenje", kao brend svoje brutalnosti. Međunarodna zajednica je izrazila zabrinutost i imenovala specijalnog izvještača da istraži stvari, te se složila da treba zakazati novi sastanak. Londonskom konferencijom (17. i 18. augusta) kopredsjedavali su generalni sekretar UN-a Boutros Ghali i premijer Velike Britanije John Major u ime Evropske unije. Više od pedeset ljudi se sastalo kako bi "preduzelo akciju" protiv pokolja civila u Bosni.
Prvi dan Londonske konferencije, 17. august, bio je ispunjen govorima i bilateralnim konsultacijama u prostorijama koje su okruživale glavnu dvoranu. Predsjednik Alija Izetbegović, Silajdžić, Muhamed Sacirbey i ja susreli smo se sa Johnom Mayorom i trenutnim Američkim državnim sekretarom Lawrenceom Eagleburgerom. Eagleburger je započeo sastanak govoreći o "specijalnom odnosu" između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Izložio je plan nametanja sankcija Srbiji, kraj uništavanja Sarajeva zapljenjivanjem artiljerije, te omogućavanjem brze pomoći civilima raseljenima zbog konflikta. SAD su trebale izvršiti snažan pritisak u Vijeću sigurnosti UN-a, dok će se Evropska unija fokusirati na humanitarnu pomoć i rekonstrukciju. Vojna intervencija nije bila predviđena.
Silajdžić je žestoko protestirao. "To su samo riječi", rekao je plačno. "Mi nemamo nikakvih garancija. Moj narod masakriraju svakoga dana." John Major je, glumeći iskrenost, suho rekao: "Imate moju časnu riječ. Ukoliko granatiranje Sarajeva ne prestane u roku trideset dana, Kraljevsko zrakoplovstvo će intervenirati."
Sišao sam u cafe-bar Victoria Conference centra. Trajala je pauza i kafić je bio pun ljudi. Zastao sam da porazgovaram s Ibrahimom Rugovom, predsjednikom Kosova, koji je, kao i delegacija bosanskih Srba prisustvovao konferenciji. Kao predstavnik države nečlanice, bio je također isključen iz službenih protokola. Prišao sam šanku našavši se rame uz rame s Karadžićem, najtraženijim evropskim zločincem. Ne znam šta me je spopalo, ali sam se okrenuo i upitao ga: "Jeste li vi dr. Radovan Karadžić?" "Jesam", odgovorio je. Predstavio sam se i rekao: "Prema mojim saznanjima, vi ste odgovorni za predvođenje najstrašnijeg genocida u Evropi od vremena nacista." Karadžić nije mogao vjerovati svojim ušima. Niko se nije usuđivao s njim govoriti na takav način. "Šta vam daje za pravo...", bjesnio je. Tada je zaprijetio da će me ubiti zajedno s mojoj porodicom.
Bio sam prestravljen. Znao sam da se Karadžić i njegove pristalice služe zastrašivanjem kako bi zaplašili protivnike. Da sam otkrio svoju zastrašenost, postao BiH istinski ranjiv. Sabrao sam se, osmjehnuo i, gledajući Karadžića direktno u oči, rekao: "Znate Radovane, ne možete uraditi ništa kako biste mi naudili, a ako biste pokušali, naškodili biste samo sebi." Moj je odgovor učinio da se Karadžić još više razbjesni i podivlja. Počeo mi je psovati na srpskom. Debeli smrdljivi tjelohranitelj, koji je bazdio na alkohol i znoj, odgurnuo me je prema zidu. Samo sam odšetao. Stotinu ljudi vidjelo je susret koji sam potom prijavio Scotland Yardu.
Nekoliko trenutaka kasnije, Silajdžić me pozvao na sastanak s Boutrosom Ghalijem i Cyrusom Vanceom. Razmatrali su posvećenost međunarodne zajednice Bosni. Boutros Ghali se nagnuo naprijed, pogledao Izetbegovića direktno u oči, i rekao: "Gospodine predsjedniče, ovo je vaša najbolja i posljednja šansa za mir. Šta je vaša odluka?" "Nema nikakvog roka - nema garancija", zamuckivao je Izetbegović. Njegova kćer je plakala u ćošku sobe. Bila je u pitanju sama budućnost Bosne.
Zamolio sam diplomate da odu protestirajući da je bosanskoj delegaciji potrebno vrijeme kako bi diskutirali o njihovoj ponudi. Deset minuta kasnije, Boutros Ghali se vratio. Stavio sam svoju nogu na vrata i spriječio njegov ulazak. "Trebamo još vremena", opomenuo sam ih.
Silajdžić se protivio dogovoru. Nije vjerovao da će cinični evropski lideri sprovesti dogovor. Ja sam ga uvjeravao da se odbijanjem ponude rizikuje da svijet jednostavno okrene glavu i prepusti Bosnu Karadžiću i njegovim ubicama. Kada su se Boutros Ghali i Vance napokon vratili, niko nije znao šta će Izetbegović učiniti. "Kakva je vaša odluka, gospodine predsjedniče?" Minut šutnje činio se kao vječnost. Napokon je Izetbegović prošaptao: "Prihvatam."
Dogovor je postao poznat kao Vance-Owenov plan. Kada je objavljen, vidio sam Miloševićevo oduševljenje. Otišao je do cafe-bara da vijest saopći Karadžiću i potapše ga po leđima. Srbi su spriječili oštru reakciju međunarodne zajednice. Skrivajući se iza Vance-Owenovog plana, međunarodna zajednica je drhtala dok su Karadžić i Mladić nastavili sa sprovođenjem svoga terora naredne tri godine. Bez pouzdanog vodstva Izetbegovića i Silajdžića, Bosna bi jednostavno nestala. Susret s Karadžićem uvećao je moje saosjećanje s bosanskim žrtvama. Na Londonskoj konferenciji sam shvatio šta znači živjeti u strahu i gledati zlo u oči.
Svijet je dužan Bosni, baš kao što je Karadžić dužan pravdi. Ukoliko bosanski lideri prihvate skorašnju inicijativu da raskrste sa zvaničnim etničkim podjelama i ojačaju ljudska prava, država zaslužuje ubrzano članstvo u Evropskoj uniji. Lako je kriviti lokalne političare za dugotrajnost bosanskih problema kada je, ustvari, Zapad doživio neuspjeh u utvrđivanju odgovornosti ratnih zločinaca i njihovih zaštitnika praveći lažna obećanja kao nagradu za pomirenje.
(Autor je bio savjetnik bh. delegacije tokom pregovora 1992. - 1994. Trenutno je direktor Programa za prevenciju konflikata i izgradnju mira pri Američkom univerzitetu.)

To je za zaljenje,ali sta da radis kad si se rodio kao "muslimanska lojava stoka".
Kad su skrabotine zasto pises cirilicom? Vidis,Srbi citaju latinicu a imaju i svoje pismo!! Mujo-bal.ijo,sta ti imas?? NISTA! Ti si bedan,usran i smrdljiv. Ti nisi dostojan Srbima dupe da lizes!
Bal.ijo,dali si u toku sta se desava u svetu? Ne,to je za tebe preterano:zbogom Bosno odo u Sarajevo!
Vas Musliman-Siptar pobi u Finskoj 5 nevinih ljudi!!
Koliko vas je ovih dana izginulo u: Iraku,Avganistanu,Pakistanu,na stotine vas je izginulo! 2 puta ste hteli da dignete u vazduh americke avione. Koliko nevinih ljudi bi poginulo!!?? Pogledaj, po celom svetu samo se vi cujete kao najveci teroristi-divljaci.
U Danskoj ste hteli karikaturistu i njegovu unuku da ubijete. To je onaj sto je crtao karikature o vasem Muhamedu.
Sta ce covek sa vama? Primitivni,tupi,glupi,jadni- bedni,usrani. Ali,svet polako uvidja s kim imaju posla.
Ne moras da se ismejavas sa Bozicem! Nas se ceni i postuje!! Sta je sa vasim Muhamedom? Sa cijim Bogom se svet ismejava,ponizava kao sa najvecim divljacima!!
Ciji Bog je na karikaturama svih svetskih listova?

Reakcija bošnjačkih političara, na zahtjev Visokog predstavnika za smjenom Predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, zbog narušavanja Ustavne odredbe o ravnopravnosti naroda (jer se Bošnjaci nalaze na 3 od 6 funkcija za koje je Ustav propisao nacionalni limit od 2), konglomerat je nevjerovatnog bezobrazluka, notornog licemjerja, kopiranja Dodikovih „lanjskih“ poteza, društvenog štetočinstva, podrške projektima razvaljivanja države, šprdanja sa najvišim zakonskim aktom i temeljem države i zaštite ljudskih prava njenih građana i samoubistva sa zadrškom, u konačnici.

„Poslanici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH iznenađeni su što je sa 7 godina zakašnjenja Visoki predstavnik Valentin Incko, baš u momentu kad Federacija BiH grca u problemima, dodao i novi zahtjev za smjenom predsjedavajućeg tog doma Safeta Softića.“, obavještava nas, ovih dana, bilten Stranke za Boljenedoživittakvu Budućnost.

Visokog predstavnika, dakle, parlamentarci optužuju da je 7 godina gledao kako oni krše Ustav a da ništa nije preduzeo. (???) Ludilo!

Već sam pisao o tome da je zamjena teza omiljeno sredstvo u borbi raznog društvenog smeća (političkog, vjerskog, medijskog, intelektualnog,...) protiv zagovornika pravne države i boraca protiv kleronacionalista. No ovo je, zaista, jedan od vrhunaca besramnosti u tom kontekstu (stavimo li i Visokog predstavnika, uz malo „fleksibilnosti“, u njega).

Izabrace Bosanci i Hercegovci svoje Bosnjacke vlastodršce. Bezbeli, po svojoj mjeri! A po čijoj bi drugoj? Neće, valjda, po mjeri susjeda ili onih dalje. Znaju oni kakvi im trebaju oni koji će u njihovo ime sada a i u buduce vladati.

Historijat Biblioteke Republike Bosne i Hercegovine

Biblioteka posjeduje, što čini njenu posebnu vrijednost, mnogo djela, čiji su autori Bosanci i Hercegovci. Među ovim rukopisima ima i autografa.

Gazi Husrevbeg,pravi osnivač Sarajeva, došao je za bosanskog namjesnika 1521. godine i ostao, s malim prekidima, do 1541. godine, kada je i umro.Dolaskom Gazi Husrevbegova,iz kasabe izgradzen je grad Sarajevo u tom vremenu tu je nastalo sedamnaest mikroregiona (mahala) i isto toliko džamija. Osim toga, podignuta je banja (hamam), karavansaraj,tri tekije i medresa (Firuzbegova, 1508. godine). Obično uz svaku džamiju, zapravo u svakoj mahali, bio je i po jedan mekteb. Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač Sarajeva, rođen je oko 1480. godine od oca Ferhadbega rodom iz okoline Trebinja, bio namjesnik. Majka mu je bila sestra sultana Bajazida II. Odrastao je i odgojen na carskom dvoru. Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu bio je namjesnik Smederevskog sandžaka, a obavio je i nekoliko diplomatskih misija u ime sultana na dvorovima nekih evropskih vladara. Kad je 1521. godine došao u Sarajevo, odmah su počeli njegovi veliki građevinski poduhvati u ovome gradu, usprkos stalnom vojevanju koje je vodio u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Po svojim građevinama, koje je podizao u Sarajevu i nekim drugim mjestima Bosne i Hercegovine (istih godina su isti objekti gradjeni u gradu Aleppo Syria,najstarijem gradu na svijetu, i vakufima koje je ostavio za izdržavanje svojih zadužbina, Gazi Husrevbeg je najveći i najznačajniji legator u Bosni i Hercegovini. Umro je u Sarajevu 1541. godine i sahranjen u turbetu kod svoje džamije, koje je još za života sagradio.

Husrevbegova džamija, najveća i jedna od najljepših u Bosni i Hercegovini, podignuta je 1530-31. (937. po hidžri). Godinu poslije toga sagrađen je mekteb u haremu džamije, a preko puta Hanikah. Godine 1537. napisana je vakufnama za medresu, za čije je podizanje Husrevbeg uvakufio sedam stotina hiljada dirhema. Svoju medresu, koja je za svo vrijeme turske vladavine bila najznačajnija prosvjetna ustanova u Bosni i Hercegovini Husrevbeg je namijenio na ime svoje majke Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom krovu, Kuršumlija.

Medresa je, s malim prekidima, radila od svog osnivanja do dana današnjeg. Osim dosad spomenutih ustanova, Husrevbeg je podigao: imaret i musafirhanu, čifte-hamam, bezistan, dva hana. vodovod, šadrvan u haremu džamije, javni nužnik. Husrevbegovu vakufu pripada sahat-kula, za koju se zna da je podignuta za njegova života(Big -Bang sahat je vlasnistvo grada Aleppo Syria,poslije je ukraden i zamjenjen drugim i odnesen brodom u London), zatim muvekithana, u dvorištu džamije, koja je podignuta 1859. godine. Iz sredstava Husrevbegova vakufa otvorena je u Sarajevu 1866. godine i vakufska bolnica, koja je radila sve do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882. godine.

Za izdržavanje ovih objekata Husrevbeg je uvakufio oko dvije stotine dućana u sarajevskoj čaršiji, velike komplekse zemlje u okolini Jajca i šume u Tešnju. Isto tako, ostavio je vakufe u Serezu kao i gotova novca koji se je izdavao na rebah (priplod). I prihodi od bezistana, hamama i hanova trošili su se za izdržavanje ovih objekata.
Vakufnamom o svojoj medresi Husrevbeg je predvidio da: »Što preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom«. Prema tome. Gazi Husrevbegova biblioteka datira otkad i njegova medresa, tj. od 1537. godine.

{mosimage}Kako je to običaj u islamskim zemljama, osnivači džamija uvakufljavali su za svoje zadužbine, odnosno džamije, po nekoliko Mushafa ili njihovih dijelova (džuzeva). Za održavanje javnih predavanja po džamijama zavještači su ostavljali i po koje drugo djelo - knjigu iz koje je predavač (dersi-am) držao predavanja.

U mektebima, pored Mushafa, bilo je i drugih knjiga koje su služile kao priručnici za podučavanje djece. Za ovo su primjeri i same vakufname u kojima su ponekad taksativno nabrojena djela koja se ostavljaju za džamiju ili mekteb.

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka za koju pouzdano znamo kada je osnovana. Međutim, nije se mogla zamisliti ni jedna medresa bez svoje biblioteke, jer ako ništa drugo, učenici su morali sebi prepisivati potrebne udžbenike, a to su mogli raditi prvenstveno iz knjiga, koje je škola posjedovala. Prema tome. starija biblioteka u Sarajevu bila bi ona koja se nalazila u Firuzbegovoj medresi. Prije je spomenuto da je i po džamijama i mektebima moralo biti knjiga kojima su se zainteresirani služili.

Sve do godine 1863, koliko se do danas zna, Biblioteka je ostala u sklopu Kuršumlije medrese. Te je godine, na poticaj Topal Osman-paše, guvernera Bosne, uprava Gazi Husrevbegova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare. Tu je Biblioteka preseljena iz Medrese i ostala do godine 1935, kada je smještena u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muftijstva pred Carevom džamijom. To je urađeno, jer su dotadašnje prostorije postale tijesne s obzirom da se knjižni fond Biblioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca je bivao sve veći. Nekoliko godina poslije oslobođenja, Biblioteka se proširila i na katu same zgrade. Kasnije se ukazala potreba ponovnog proširenja prostorija Biblioteke, pa su njene upravne i poslovne prostorije smještene u zgradi bivšeg Ulema medžlisa, tokođer pred Carevom džamijom, a cijela zgrada bivšeg muftijstva je upotrijebljena za smještaj knjižnog fonda.

S obzirom na porijeklo rukopisa ove Biblioteke, odnosno gdje su sve oni nastali - pisani i prepisivani, možemo utvrditi da ih ima iz raznih krajeva islamskog svijeta, a osobito iz pojedinih velikih i značajnih centara kao iz Meke, Medine,Aleppo,Damascus,Kaira, Bagdada, a naročito Istanbula. Ovi rukopisi, ponekad i unikati ili rariteti, dospijevali su u naše krajeve na razne načine: trgovinom, odlaskom na hadž naših ljudi, a osobito su ih donosili oni koji su u tim centrima bili na naukovanju, pa tako imamo i djela naših ljudi pisana i prepisivana u spomenutim i drugim mjestima.

Međutim, najveći broj rukopisnog fonda potječe iz naših krajeva, gradova kao i zabačenijih sela, jer su ljudi iz ovog područja, željni znanja, mnogo pisali, a i prepisivali razna djela iz svih tada poznatih disciplina. Tako imamo i po više primjeraka djela naših autora, autografa a i prepisa. Prepisivački centri su bili pojedine medrese, a postojali su u nekim mjestima i skriptoriji za prepisivanje i širenje knjige.

Kakav je bio prvi knjižni fond ove Biblioteke teško je danas ustanoviti, jer sve nedaće koje su kroz četiri stoljeća pratile Sarajevo (poplave, požari, ratovi) pogađale su i Biblioteku. Posebno pri navali Eugena Savojskog 1697. godine na Sarajevo, poharan je Gazi Husrevbegov vakuf, pa je tom prilikom odnesen i veći broj knjiga iz Biblioteke, l pored toga, do danas je sačuvano nekoliko knjiga na kojima ima zapis i pečat da ih je uvakufio sam Gazi Husrevbeg. Do danas se sačuvalo mnogo djela na kojima stoji da su prepisana u Gazi Husrevbegovoj medresi ili njegovu Hanikahu. Na temelju toga može se ustvrditi da su i Medresa i Hanikah bili i prepisivačke škole.

{mosimage}Knjižni fond Husrevbegove biblioteke povećavao se i na taj način što su mnogi pojedinci vakufili ili poklanjali ovoj biblioteci svoje knjige ili cijele biblioteke. Fond Biblioteke povećavan je i priključivanjem ostataka knjiga iz drugih javnih biblioteka i medresa Bosne i Hercegovine. Tako su u ovu Biblioteku došle knjige iz biblioteka: Hasana Nazira (osnovana 1550. g.), Hadži Mehmed-bega Karađozbega iz Mostara (1570), Memi Sahbegove u Foči (1675), Derviš-paše Bajezidagića u Mostaru (1611), Elči Ibra-him-pašine u Travniku (1704); Mustafa efendije Ejubića - Šejh Juje (1707), Hadži Halil efendije u Gračanici (sredinom XVII st.), Osman Šehdi efendije Bjelopoljca u Sarajevu (1759-60), Abdu-lah efendija Kantamirije u Sarajevu (1774) i dr.

U novije vrijeme uprava Biblioteke i Gazi Husrevbegova vakufa, odnosno Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, otkupili su nekoliko značajnih privatnih biblioteka. Na taj način otkupljene su biblioteke prof. Hadži Mehmeda Handžića (umro 1944), dio biblioteke vrhovnog šeriatskog suca Hilmi ef. Hatibovića (umro 1944), Osmana Asafa Sokolovića (umro 1971) i dr Muhameda Hadžijahića. Handžićeva biblioteka je jedna od naj-kompletnijih islamskih biblioteka kod nas; u Hatibovića biblioteci nalazilo se dosta djela iz orijentalistike, a Sokolovića biblioteka je bila jedna od najkompletnijih sa djelima bosansko-hercegovačkih pisaca štampanih latinicom i ćirilicom, kao i djelima o muslimanima u Bosni i Hercegovini. Drugi dio Hatibovićeve biblioteke poklonjen je Gazi Husrevbegovoj biblioteci.

Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko osamdeset hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Od toga 10000 kodeksa rukopisa sa oko 20000 većih i manjih djela iz islamistike, nauke o orijentalnim jezicima i lijepe književnosti. Na bosanskom i nekim evropskim jezicima je oko 25000 štampanih knjiga. Periodika se sastoji od najstarijih listova štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini. Vrijedna je zbirka časopisa i novina i na orijentalnim jezicima koji se u ovoj Biblioteci danas nalaze.

Zbirka dokumenata koji se odnose na prošlost Bosne i Hercegovine broji oko 4000. Biblioteka posjeduje 1400 vakufnama iz Bosne i Hercegovine, originalnih ili u ovjerenom prepisu. Sidžila sarajevskog senatskog suda ima 86. U arhivsku građu ubrajamo Zbornik Muhameda Enveri ef. Kadića, koji ima 28 svezaka sa po oko 400 stranica. Muvekitova povijest Bosne, u prepisu Muhameda Enveri ef. Kadića, ima četiri sveska. Naročito je značajan autograf Ljetopisa sarajevskog hroničara Mula Mustafe-Šev-ki Bašeskije, koji obuhvata vrijeme od 1747. do 1804. godine. Značajna je i zbirka fotosa kao i zbirka plakata, proglasa i letaka.

Najstariji rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine.

Po starini, iza spomenutog, dolazi djelo »Firdevsul-ahbar fi me-suril-hitab«, zbirka hadisa koju je sastavio Ebu Sudža Širevejh ibn šehirdar ibn Širevejh ed-Dejlemi el-Hemedani, umro 1115. godine. Djelo je prepisao Abduselam ibn Muhamed el-Hava-rizmi 1151. godine u medresi Imađiji u Hemedanu. Djelo ima 417 listova, pisano starim neshom; »Kitabul-kešfi vel-bejan fi tefsiril-Kur'an«, komentar Kur'ana od Ebu Ishak Ahmeda ibn Muhameda ibn Ibrahima et-Talebi en-Nisaburi, umro 1035. g. Od ovog komentara nalazi se samo treći svezak koji sadrži 6. i 7. poglavlje iz Kur'ana (EI-En'am i EI-'Araf). Prepisivač mu je Be-rekat ibn Isa ibn ebu Ja'la Hamza. Prepisan je početkom zilhidže-ta 571. godine (1176). Svezak broji 125 listova, pisan je starinskim neshom, mjestimično vokaliziran.

Iza ovih navodimo kao stare rukopise 6. i 7. svezak komentara Kur'ana od Zamahšerije Ebul-Kasima Džarulaha Zamahšerije, prepisane 1262. u Bagdadu, u medresi Mustansiriji, a prepisi-vač je Ebul-Fadl Ismail ibn Musa el-Rumi. Prepis je izvršen iz autografa. Zatim Tefsir Fatihe, od Fahrudin Ebu Abdulaha Muhameda er-Razije (umro 1209). Ovaj komentar Fatihe je dio njegova tefsira »Mefatihul-gajb«, poznatog pod imenom »Et-tefsi-rul-kebir«. Prepisao ga je Omer ibn Mikail ibn Abdulah el-Kajsa- ri u gradu Kajsariji 17. šabana 691. (1291) godine, a potom i djelo »Muhtesaru džamiil-usul fi ehadisir-Resul«, Zbirka hadisa, koju je napisao Zijaudin Ebul-Feth Nasrulah el-Džezeri. Prepis je završen u rebil-evelu 691. (1291) godine. Ima veliki broj rukopisa iz XIII-XVI vijeka, a iz XVI ih je najviše.

Biblioteka posjeduje, što čini njenu posebnu vrijednost, mnogo djela rukom pisana, čiji su autori Bosanci i Hercegovci. Među ovim rukopisima ima i autografa. Prepisivači domaćih djela su naši ljudi. Spominjemo samo njih nekoliko:

Hasan Zijai, puno mu je ime Hasan Čelebi ibn Ali el-Mostari. a književno Zijai-Čelebi i Zijai el-Mostari, umro 1584. godine. Bio je pjesnik - pjevao je na arapskom i turskom jeziku. U Biblioteci ima njegov »Terdži-i bend«, djelo tesavufskog sadržaja. On je i autor jednog od umjetnički i sadržajno najljepših kronograma Sinan-begove džamije u Čajniču.

Ali-Dede Bošnjak, Alaudin Ali-Dede ibn Mustafa el-Bosnevi - Šejhi-turbe. Rodom je Mostarac, napisao je više djela uglavnom tesavufskog sadržaja. Biblioteka posjeduje njegovo djelo »Muhadaretul-evail ve musameretul-evahir« (o prvim događajima i posljednjim zbivanjima). Ovo je djelo doživjelo dva izdanja u Kairu, prvo 1882, a drugo 1893. godine.

Muhamed ibn Musa Allamek (mali sveznalica), Allamek Muhamed ibn Musa el-Bosnevi, rođen u Sarajevu, poznat kao vrstan učenjak po čemu je i dobio naziv Allamek. Umro 1636. Napisao više djela iz komentara Kur'ana, sintakse i retorike arapskog jezika, logike i administracije. U Biblioteci se nalazi njegov »Tefsiru Surei Feth«. Koliko se zna, ovo je jedini sačuvani primjerak ove njegove rasprave.

Hasan Kafi Pruščak, Hasan Kafi ibn Turhan ibn Davud ibn Ja-kub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi (umro 1616. g.), jedan od najplodnijih pisaca na orijentalnim jezicima koje je dala Bosna. Bio je uz to i vakif, jer je u rodnom mjestu, Pruscu, podigao džamiju, mekteb, medresu, tekiju i vodovod. Bio je jedan od utjecajnih ljudi u cijelom Osmanskom Carstvu. Pisao je iz područja filologije, islamskog prava, akaida, historije i politike. Biblioteka ima 23 prepisa, odnosno autografa njegovih djela. Njegov »Usulul- -hikem fi nizamil-alem« (Temelji mudrosti o uređenju svijeta), političko-moralna rasprava o uređenju države i društva je djelo po kome je Hasan Kafija najviše poznat u svijetu. Rukopisa ovog djela ima u svim većim orijentalnim zbirkama na Istoku i Zapadu. Djelo je prevedeno na turski (preveo sam autor, drugi prijevod na turski priredio je Mehmed Tevfik-beg), francuski (preveo Garcin de Tassy), mađarski (preveo Imre v. Karacson), njemački (L. v. Talozzi) i srpskohrvatski (preveo dr Safvet-beg Ba-šagić). Svi ovi prevodi su i štampani. Komentar ovom djelu na arapskom jeziku napisao je prof. H. Mehmed Handžić.

Od djela Hasana Kafije na bosanskom jeziku prevedena su i slijedeća: »Nizamul-ulema ila Hatemil-enbija« (Niz učenjaka do posljednjeg Božjeg Vjerovjesnika); »Revdatul-džennat fi usulil-itikadat« (Rajske bašče o temeljima vjerovanja): »Risala fi lafzi Čelebi«, (Rasprava o izrazu Čelebi). Prva dva djela je preveo H.M. Handžić, a treće dr Fehim Nametak.

Muniri Belgradi,Muniri Belgradi Šejh Ibrahim ibn Iskender el-Bosnevi. Naziv Belgradi dobio je po tome što je veći dio svog života proveo u Beogradu kao muderis i kadija. Njegovo djelo »Subulul-huda« (Staze pravog puta), napisano na turskom jeziku, raspravlja o obredoslovlju i nalazi se u ovoj Biblioteci. Napisao je i jedno geografsko djelo, čiji se rukopis do danas nije pronašao. Umro je 1635. godine.

{mosimage}Mustafa Ejubić - Šejh Jujo, Mustafa Juji ibn Jusuf ibn Murad Ejubi-zade el-Mostari (umro 1707. g.), najveći i najplodniji pisac na orijentalnim jezicima iz Bosne i Hercegovine. Pisao je iz područja islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika, logike, disputacije, akaida, šeriatskog nasljednog prava, leksikografije i propovjedništva. U Biblioteci se nalazi 16 rukopisa njegovih djela, od toga 8 autografa, koji su došli u ovu Biblioteku iz Karađozbegove biblioteke u Mostaru. Njegovo djelo iz logike »Šerh aler-risaletil-esirije fil-mantik« izdao je hafiz Mehmed Tevfik Okić u Carigradu 1898. godine pod naslovom »Serh Isa-gudži li Šejh Jujo el-Mostari«.

Ibrahim Opijač, Ibrahim ibn Šejh el-hadži Ismail ibn Ali Opijač, učenik i nasljednik Šejha Juje na položaju muderisa, pisac biografije svoga učitelja i više djela iz područja arapske filologije, tefsira i disputacije. Umro 1726. godine. U Biblioteci se nalazi 6 rukopisa njegovih djela, od toga su 3 autografa.

Mustafa Pruščak, el-Hadž Mustafa ibn Muhamed el-Akhisari, živio i radio u XVIII vijeku, a umro 1755. g. Koliko se zna, napisao je pet djela iz područja akaida i islamskog prava, od kojih Biblioteka posjeduje četiri. Njegovo djelo »Risala fi hukmi kahve ved-duhan vel-ešribe el-muharem« (Rasprava o stanovištu islama prema kahvi, duhanu i zabranjenim opojnim pićima), prevela je na bosanski Nevenka Kostić.

Husejin Bračković, živio i radio u XIX vijeku. Autograf njegova djela »Tarihčei vukuati Hersek« (Kratka historija događaja u Hercegovini), obuhvata historiju događaja u Hercegovini od vremena Ali-paše Rizvanbegovića (1831. do okupacije Hercegovine 1878. godine). Ovo je, koliko se zna, jedini primjerak ovog za historiju Hercegovine vrlo značajnog djela.

Osim spomenutih pisaca Biblioteka posjeduje i rukopise djela: Hasana Duvnjaka, Abdul Kerrrala Ismaila Travničanina, Ahmeda Mujezinovića-Mostarca, Hasana Kaimije-Sarajlije, Abdulkerima-Bošnjaka Samiije, Mahmuda, sina Halilova-Damada, Rešida Mehmeda-Sarajlije, Hadži Mustafe Bošnjaka - Muhlisije, Ab-dulvehaba Bošnjaka, Salih Sidki Čehajića-Mahmudkadića, Hu-sejina Husnije Hadžihusejnovića-Muvekita, Sejfulaha Prohe, Hafiz Mehmeda Tevfika Azapagića i Selam (Selami-zade es--Saraji).

Od prvih deset štampanih knjiga u štampariji Ibrahima Mutefe-rike u Istanbulu (prva štamparija otvorena 1727. godine) Biblioteka posjeduje tri djela: »Vankulu lugati« od Mehmeda, sina Mustafe el-Vanije, umro 1592. godine, zatim geografsko djelo »Džihan-numa« od Katib Čelebije - Hadži Kalfe, kao i djelo »Gaze-vati Hekim-oglu Ali-paša«, poznatije pod imenom »Tarihi Bosna« od Omera Novljanina (XVIII v.). Djelo je doživjelo više izdanja, a najnovije je iz godine 1978. Biblioteka ima dva primjerka rukopisa ovog djela.

Djela iz područja islamistike na orijentalnim jezicima, štampana od polovine XVIII vijeka do danas, zastupljena su u velikom broju u ovoj Biblioteci. Iz pojedinih disciplina islamistike može se reći da su djela kompletna.

Za historiju Bosne i-Hercegovine materijali, koje ima Biblioteka, su od naročite važnosti.

Ljetopis (Medžmua) Mula Mustafe-Ševki Bašeskije, čiji se autograf čuva u Biblioteci, obuhvata događaje Sarajeva i Bosne i Hercegovine od polovine XVIII vijeka do početka XIX vijeka (1747-1804). On bilježi sve važnije događaje iz spomenutog i perioda, daje svoju ocjenu događaja, karakteristike pojedinih f doba i dr. Uz bilježenje događaja donosi i popis umrlih u Sarajevu u svakoj godini. Što je osobito karakteristično, bilježi smrt običnih ljudi, a velikaše samo u izuzetnim slučajevima. Njegov Ljetopis prevođen je dva puta. Prvi prevod je djelomičan, dok je drugi kompletan i popraćen bilješkama koje objašnjavaju i upotpunjuju tekst Ljetopisa. Taj prevod Ljetopisa uradio je i bilješkama popratio Mehmed Mujezinović, a izdalo Izdavačko preduze-će »Veselin Masleša« 1968. u ediciji »Kulturno nasljeđe«.

Salih-Sidki Hadžihusejnović-Muvekit, umro 1888. g., napisao je povijest Bosne (Tarihi Bosna) u dva sveska. Autograf se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a kompletan prepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Prepis je Muhameda Enveri Ka-dića. Značajno je istaknuti da je Muvekit prvi od muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini.

Zbornik Muhameda Enveri Kadića, umro 1931. g., obuhvata dokumente i druge materijale koji se odnose na historiju Bosne i Hercegovine u vremenu od 1463. do 1927. godine. Ima 28 svezaka, svaki oko 400 stranica. Osim dokumenata u Zborniku ima prepisanih i kompletnih ili djelomičnih djela domaćih pisaca. Zahvaljujući Kadiću mi danas znamo za izvjesna djela i neke pisce, posebno pjesnike, koje niko drugi nije do danas spomenuo. Kadić je i posebno prepisivao djela pojedinih pisaca da bi ih imao u svojoj biblioteci. On je, na primjer, prepisao kompletan Putopis na hadž, Hadži Jusufa Livnjaka, iz 1615. godine. Ovo je do danas prvi poznati putopis jednoga Bosanca i on ga je jedini sačuvao, jer je autografu izgubljen trag. Kadić je, između ostalog, prepisao i kompletan Divan (Zbirku) pjesama Muhameda Fadil-paše Šerifovića iz Sarajeva. Zahvaljujući njemu znamo da su Hu-sejin ef. Muzaferija, muderis Gazi Husrevbegove biblioteke i Os-man ef. Šuglija, takođe Sarajlija, vodili kronike događaja svoga doba. On je u svom Zborniku prepisao brojne natpise sa sakralnih i drugih spomenika i tako nam ih sačuvao od zaborava, jer su mnogi objekti, a s njima i natpisi, već propali. Kadić je oporukom ostavio kompletnu svoju biblioteku ovoj Biblioteci, u kojoj su se nalazili, između ostalog: kompleti prvih bosansko-hercegovačkih novina, kolekcija fotosa kao i dokumenata na turskom jeziku, a odnose se na historiju Bosne i Hercegovine.

Biblioteka ima oko 1 500 vakufnama iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine. Manji dio ih je originalnih, a drugo su ovjerovljeni prepisi, prepisani u tri knjige (sidžili vakufnama). Za historiju nastanka i razvoja pojedinih mjesta kao i pojedinih objekata vakufname su prvorazredni izvori.

Sidžili sarajevskog šeriatskog suda, kojih u Biblioteci ima 86, obuhvataju period od 1552. do 1852. godine. Oni su, isto tako, značajni i važni za proučavanje političke, kulturne i privredne prošlosti Sarajeva, a često i Bosne i Hercegovine. Na temelju ostavinskih rasprava, koje su zabilježene u sidžilima, mogu se proučavati sarajevske porodice, njihovo stanje kao i zanimanje stanovnika Sarajeva, l za poznavanje kulturnog nivoa pojedinih porodica dokumenti u ovim sidžilima daju materijal, jer su zabilježene, pored ostalog, i knjige koje su oni posjedovali.

{mosimage}Arhivalije koje ima ova Biblioteka, a ima ih oko 4000 i većina ih je na turskom jeziku, upotpunjuju materijale koje sadrže sidžili i vakufname. Među njima ima: fermana, berata, hudžeta, fetvi, seneda, arzova, murasela, bujruldija i vasijetnama.

Posebnu grupu u ovim materijalima čine idžazetname, na temelju kojih se može ustanoviti ko je sve završavao škole, ko su bili muderisi i gdje su sve naši ljudi bili na naukama. Posebna vrijednost idžazetnama je u njihovoj likovnoj opremi.

Na likovnu opremu orijentalnih rukopisa uvijek se obraćala velika pažnja. Uz kaligrafiju arapskog pisma, koja je posebno njegovana, likovna oprema činila je sastavni dio ovih rukopisa, l Gazi Husrevbegova biblioteka ima veoma lijepih i ukrašenih primjeraka. Zasebnu cjelinu u tom pogledu čini zbirka rukopisnih Mus-hafa i njegovih dijelova.

Mushaf, što ga je dao prepisati i uvakufiti za Gazi Husrev-begovu džamiju Muhamed Fadil-paša Šerifović (umro 1882) odlikuje se, pored vanredne kaligrafije, još i ukrasima i ornamentima prvih stranica kao i oznaka za hizbove, džuzove, sedžde i unvane svih 114 sura. Ukrasi se nalaze u tekstu i na marginama. U njemu su označeni i načini učenje Kur'ana na sedam arapskih narječja (kiraeti-seba). Ovaj Mushaf je prepisao neki iseljenik-sa Kavkaza, Dagistani, 1849. godine. Prema bilješci vakifa, ovaj Mushaf je trebao služiti kao primjerak za sravnjavanje drugih rukopisa sa ovim Mushafom. Kao podloga za ovaj prepis služio je stariji primjerak rukopisa koga je prepisao Muhamed ibn Altun-taš, ibn Abdulah el-Mukri el-Bagdadi, dok je njemu za uzorak služio prepis Mushafa što ga je izradio Zejd ibn Sabit, po nalogu trećeg Halife Osmana (EI-Mushaful-imam).

U Biblioteci se nalazi i 32. primjerak Mushafa kaligrafa Hafiz Ibrahima Šehovića, iz Sarajeva. Prepis je završen 1780. godine.

Za Šehovića se zna da je prepisao Kur'an 66 puta, jer je on na svakom primjerku naveo koji mu je to po redu prepis. U ovom primjerku je prvi, srednji i zadnji red na svakoj stranici pisan krupnim slovima, dok su između njih nešto uvučenije pisani sitnim su-lus Dismom. Šehović je umro 1811. godine.

Zanimljiv je i primjerak Mushafa Amine, kćeri Mustafe Čelebije, iz Sarajeva, iz mahale Čejirdžik. Ona je ovaj primjerak prepisala 1746. godine.

Džuzovi Mehmed-paše Sokolovića, umro 1579. g., ističu se vanrednom kaligrafijom, ukrasima i povezima, koji su rađeni zlatom utisnutim u kožu. Sačuvan je dvadeset i jedan džuz.

Biblioteka ima i dva džuza Ferhad-paše Sokolovića, koji su
došli ovamo iz Ferhadije džamije u Banjoj Luci. Pisani su vrlo krupnim slovima i imaju samo po četiri reda na svakoj stranici.

Među ukrašenim primjercima En-ama i Delailul-hajrata, koji se nalaze u ovoj Biblioteci, ističe se primjerak prepisan od strane Muhameda Šejh Kara Davud-zadeta, umro 1756. godine. Prve dvije stranice obrubljene su sa pet crnih i dvije široke zlatne, a ostale jednom crvenom linijom. U sredini rukopisa nalaze se oslikani haremi Meke i Medine sa bližom okolinom, dati u ptičijoj perspektivi.

Rukopis Divana, pjesama pod naslovom »Tuhfetul-azhar« perzijskog klasika Nurudina Abdurahmana sa pjesničkim imenom Džami, umro 1486. godine, spada među najljepše primjerke orijentalne kaligrafije koje posjeduje ova Biblioteka. Rukopis je pisan u Meki 1575. g. Čitavi tekst rukopisa poškropljen je zlatom, ali tako ujednačeno da ostavlja snažan dojam na onoga ko ga gleda. Rukopis je Biblioteci donio na poklon iz Meke dugogodišnji imam i hatib Begove džamije i profesor Šeriatske sudačke škole Hadži Hafiz Muhamed Hadžimulić (umro 1918. godine).

Rijetkost predstavlja i rukopis Divana Hafiza Širazije (šemsu-din Muhamed eš-Sirazi). Rukopis je ilustriran. Između nekih pjevanja postoje slike u bojama koje prikazuju pojedine prizore nekih pjevanja u Divanu.

I povezima rukopisa posvećivana je posebna pažnja, pa su brojni rukopisi, osobito Mushafi, ukrašavani i sa vanjske i sa nutarnje strane. Pored Sokolovića džuzova i Fadil-pašina Mushafa, Biblioteka ima još mnogo rukopisa čiji povezi mogu poslužiti kao primjer za orijentalne poveze i njihovo ukrašavanje. Biblioteka posjeduje takođe i odljeve u metalu koji su služili sarajevskim knjigovescima (mudželitima) za utiskivanje ornamenata na kožne poveze (i danas u Sarajevu te ulice u kojima su bili smješteni mudželiti nose naziv Mali i Veliki mudželiti).

U Biblioteci se čuvaju najstariji naslovi bosansko-hercegovačkih novina na bosanskom jeziku. Službeni list Vilajeta bosanskog jezika »Bosna«, koji je izlazio od 1866. do 1878. uporedo ćirilicom na srpskohrvatskom jeziku i arapskim pismom na turskom jeziku, gotovo je kompletan.

I list »Sarajevski cvjetnik - Gulseni Saray« (1869-1872) što gaje izdavao prvi Musliman novinar iz Bosne i Hercegovine Mehmed Šakir Kurtćehajić (umro 1872. u Beču) je gotovo kompletan. Bosansko-hercegovačke novine koje je počela izdavati austrougarska vlast poslije okupacije Bosne i Hercegovine takođe su kompletne (1878-1882). Sarajevski dnevnici »Sarajevski list«, »Jugoslavenski list«, »Sarajevski novi list« kao i »Oslobođenje« također se u njoj nalaze.

Od početka izlaska prvog muslimanskog časopisa u Bosni i Hercegovini »Behara« (1900-1911), skoro svi muslimanski listovi koji su izlazili u Bosni i Hercegovini nalaze se u Biblioteci. Sva tri časopisa, »Tarik« (1908-1910), »Mualim« (1910-1913), i »Mi-sbah« (1912-1913), koji su izlazili arapskim pismom - arebicom, a na srpskohrvatskom jeziku, nalaze se isto tako u ovoj Biblioteci.

Kalendari muslimanskih društava, kao i onih što su ih pojedinci izdavali (na primjer »Bajraktar«, što ga je Edhem Mulabdić izdao i uredio za godinu 1894) gotovo su svi kompletirani u Biblioteci. »Salname« što ih je izdavala vilajetska uprava (1866-1878) i austrougarska uprava (1882-1893) nalaze se kompletno jedino u ovoj Biblioteci. Od prve latinicom štampane muslimanske knjige u Bosni i Hercegovini »Risalei-ahlak«, što ju je napisao Mehmed-beg Kape-tanović-Ljubušak i štampao 1883. g. u Sarajevu, pa do danas sve objavljene knjige čiji su autori Muslimani, Biblioteka posjeduje. Isto tako, većinu onog što je napisano o Muslimanima, kao i Bosni i Hercegovini, kompletirano je u ovoj ustanovi. Od uvođenja arebice, kao pisma koje se učilo u mektebi-ibtidai-jama u Bosni i Hercegovini, ovim pismom je kod nas štampano oko 25 djela, koja su služila kao priručnici, odnosno udžbenici u mektebima kao i nekim medresama. Neka od njih doživjela su i po više izdanja. Osim nekoliko izuzetaka, Biblioteka ima sve ove knjige. Brojne novine i časopisi, koji su izlazili ili još izlaze u islamskim centrima, Biblioteka ima, ako ne kompletno a ono bar po koje godište. I druga literatura iz islamistike koja se danas štampa u islamskom svijetu ovdje je zastupljena. Biblioteka ima lijepu zbirku fotografija istaknutih ličnosti, građevinskih objekata kao i razglednica iz svih mjesta Bosne i Hercegovine. I zbirke letaka i proglasa, izdavanih u Bosni i Hercegovini kroz zadnjih 70-80 godina vrijedni su primjerci za proučavanje prošlosti Bosne i Hercegovine iz tih vremena.

Biblioteka je počela sa izdavanjem Kataloga orijentalnih rukopisa koje posjeduje. Do sada je objavljeno dvanaest kjniga kataloga. Katalogiyiranje preostalih rukopisa je u toku.

Prva Knjiga obuhvaća enciklopediju, Kuran, pravila o pravilnom učenju Kur'ana, njegovo tumačenje (tefsir), islamsku tradiciju (hadis), dogmatiku i apologetiku (akaid, kelam) i molitve (dove). Druga Knjiga sadrži islamsko pravo (fikh) sa svim njegovim ograncima.
Godine 1972. Biblioteka je pokrenula i svoj godišnjak: Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. U Analima se obrađuju materijali vezani za Biblioteku, Gazi Husrevbegove ustanove kao i sve što se odnosi na kulturnu historiju Bosnjaka Muslimana Drzave Bosne i Hercegovine.

IZAŠAO JE KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, Svezak XVI

Raduje nas da istraživačima i naučnoj javnosti možemo ponuditi šesnaesti svezak Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i time dodati još jednu kariku na ovome zlatnom lancu, koji pruža mogućnost bližeg upoznavanja sa rukopisima Biblioteke, olakšava njihovo korišćenje i trasira put za njihovo ponovno oživljavanje.

Kad te vidim i glas ti cujem
ko dijete se obradujem
sirim ruke koliko mogu
Drzavu Bosnu i Hercegovinu
imam Hvala Bogu.

Kad ugledam granice i potomke tvoje
plavo nebo sve je je moje
i sehare pune blaga
toliko si mi zauvijek draga

Svu ljepotu ovog svijeta darivao ti Bog,
tebi srecu da me imas,
Bosna i Hercegovina Drzava srca mog,
Svu ljepotu ovog svijeta priroda ti dala,
da bi meni ko jorgovan uvijek mirisala.

Šesnaesti svezak Kataloga obrađuje preostale i do sada neobrađene rukopise iz oblasti gramatike, leksikografije, stilistike, metrike i književnosti na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku. U ovom svesku Kataloga obrađeno je 542 rukopisa koji sadržavaju ukupno 954 djela. Budući da smo rukopise obrađivali po principu prvog djela u zbirci, i u ovom svesku Kataloga našla su se neka djela koja pripadaju drugim disciplinama.

Мајко‚а какве сад бре празнике опет имамо?Мајки му га набијем бре,прошли су сви важни светски празници!Имам осећај да ме зајебаваш! Ем’пишемо са ове шкработине,ем’ је Божић Бата турчин‚ем’ нас цели свет исмејава и сада бре славимо неке празнике као да смо пали са марса!Да не говорим о злочинима које је србија направила!Мајко,иди бре у пичку своје матере,мајки ти га набијем!Пун ми је курац целог српског срања!Хоћу да будем нормалан човек кога цене а не разбојник!Ма идите сви у курац,племе вам јебем крваво!
:fuckyou: :fuckyou: :fuckyou: :fuckyou: