|
Sve je u najboljem redu i onako kako smo očekivali. Festivalske atmosfere nisu za duže razgovore o našem filmskom poslu, pa smo našli da je najpametnije da se nađemo u Goraždu. Drago mi je da Emir dođe tamo, ne znam da li je on ikad nogom kročio u Bosnu nakon 1995. godine. Napravit ćemo najpreciznije dogovore o tome šta jeste naš eventualni budući filmski posao. Ako se pametni ljudi ne slažu politički i ideološki, mogu ostati prijatelji ako se ne dotiču te teme, a u interesu filma, kulture i talenata. Svako je dužan biti spreman na saradnju - rekao nam je jučer Sidran (A. Gajević).
Čini mi se ostadoh bez još jednog doista uvažavanog prijatelja, Abdulaha Sidrana?! Nisam u stanju racionalizirati njegovu „privrženost“ krvnikovom šegrtu, Emiru Kusturici. Mada naznačena pristajanjem na općinskog predvodnika SDA-liste, vjerujem da je posrijedi prolazna biopsihosocijalna dezintegriranost jednog od pročelnih stećaka samobosanskih.
Cijeli režižiserski opus Emira Kusturuce je potjera za sjenkama. Vjerovatno je njegov nesretni fenotip filogenetski režiran da strahuje i od vlastite ontogenetske sjenke. To bi, dalje, značilo da mu je gvozdena pesnica balkanskog krvnika, stegnuta oko goloruke šije bosanske, predstavljala spasonosnu i, usto, neupitno profitabilnu priliku.
S druge strane, krvnik i njegovi šegrti bili su, jesu i bit će sveta ruka palim anđelima pod - poput stećka nedogodivim i neodgodivim - bosanskohercegovačkim nebom, za povampirenje njihovih kvislinških misija među Dobrim Bošnjanima na Ničijoj zemlji. Bosnocidna simbioza scenarija i režije traje milenij, ne/djela su globalno ekranizirana.
Međutim, ni Dobrim Bošnjanima još nije jasno: kako i zašto Bosna još postoji? Odgovor na ovo pitanje se ne može naći ni na jednoj antropološkoj katedri, on se – živi!
|




















































































Kad čovek pročita ovakve komentare muslimanske strane pomisli jednostavno da su Srbi ,Hrvati najveći dželati i krvnici i da je islam jedna RUŽIČASTA ideologija s puno humanitosti...? Pitanje je samo šta rade svi oni islamisti po svetu? Kako to da je 99% problema u SVETU VEZANO UPAVO ZA ISLAM I NJIHOVE VERNIKE?
Kusturica je samo prihvatio realnost i vratio se tamo gde i pripada što je svakako veoma značajna poruka i ostalim muslimanima!!!
p.s. Europa je HRIŠĆANSKA, tako je bilo u prošlosti a tako će ostati i u BUDUĆNOSTI.
Meni je moja BiH u mom Bosnjackom lavovskom srcu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kako to da je 99% problema u SVEIJETU VEZANO UPAVO ZA HRISCANE I NJIHOVE VERNIKE? SVOJOM VOLJOM SVAKODNEVNO HILJADE STANOVNIKA PRIHVATAJU SAMI CISTU VJERU ISLAM!!!!!!!! TO SE ZNA,A ZNA SE I ZASTO !!!!:fuckyou: :D }:) :P 8) :fuckyou:
"lupetanje" bez ikakvih argumenata!
A VIdoje ce:
Moralna propast zapada i Evrope je pocela od pocetka krscanstva.Da vas podsjetim:
Inkvizicija-SVETI SUD KRSCANSKE CRKVE-je spalila na hiljade nevinih zena (sestara,majki,zena,)kao vjestice.
KRSCANSTVO JE "PRONASLO" U SVOM SVETOM "COVJEKOLJUBLJU" ROBOVLASNISTVO I PRODAVALO LJUDE(NA BOZIJU SLIKU I PRILIKU-SINOVE ADAMA I SVOJU BRACU)KAO ROBOVE...
EVROPA JE IZMISLILA "NADLJUDE" I FASIZAM.EVROPA TOLERISE ONO STO JE OPISANO U STAROM ZAVJETU KAO "SODOMA I GOMORA"...
Na kraju "krscanski" Bosanci kolju u ime svoje religije svoje komsije-zapravo bracu i rodjake kao sto je to radio i crnogorski narod kad je organizovao PRVI DRZAVNI GENOCID-"ISTRAGU"(istrebljenje) nad svojim rodjacima i clanovima familijekoji su konvertirali na Islam...
OVDJE I SAMO OVDJE DESILO SE NAMA-DA NAS 10 PUTA KOLJU NASA BRACA ZBOG -VJERE.
A TA VJERA JESTE NAS UCINILA I BOLJIM I JACIM I HRABRIJIM I MORALNIJIM...
U TOJ VJERI JE USTAO HUSEIN KAPETAN "ZMAJ OD BOSNE" U ODBRANU SVOJE KRSCANSKE BRACE PROTIV NAJJACIH NA SVIJETU-TURAKA IAKO JE ZNAO DA GUBI GLAVU-JER GA JE NJEGOVA MORALNA I LJUDSKA VELICINA NA TO OBAVEZIVALA.
NO KENCI-POGLEDAJTE SEBE I SVOJ "MORAL"..
BEZDUSNE DJECOUBICE,SILOVATELJI PALIKUCE I PLJACKASI-HORDE ZLIKOVACA OBUCENE U UNIFORME VOJSKE I POLICIJE RS I SRBIJE I HRVATSKE HB I POSLIJE SVIH DOKAZANIH ZLOCINA LAZETE DA -NISTE...FUJ BAGRO NEMORALNA...
DAKLE MI JESMO MORALNI POBJEDNICI JER SMO JEDINI VECINSKI NAROD NA TERITORIJI BALKANA KOJI NIJE OKALJAO RUKE KRVLJU NEVINIH.
I TU KRAJ SVIM VASIM LAZIMA.
I TO VAS BOLI JER STE POTONULI U KAL ZLOCINA ,KRVI I ZLA I ZAPISANI STE U KNIGU VJECITOG SRAMA..
TAKVI CETE BITI PAMCENI I OPISIVANI U BUDUCNOSTI KROZ ISTORIJU JER STE SVOJ ISTORIJSKI HOD ZAVRSILI U SRAMOTI A JA VEM ZELIM DA GA ZAVRSITE U PLAMENU I VLASTITOJ KRVI JER VAM TRAG SMRDI NECOVJESTVOM,LAZJU I NEMORALOM...Bagra ciji popovi hebu rodjenu djecu,seksualno iskoristavaju tudju, a toliko su nemoralni da takvi nistavni kritikuju i lazu o BOLJIMA OD SEBE...FUJ!FUJ!
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 07. September 2009. 08:09:32
Mehmed Meša DELIĆ: Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi.
Već stotinama godina komšije Bošnjaka- Muslimana i sa istoka, zapada, sjevera, juga, nisu ih priznavali kao narod i u želji da im i ime zatru. Još polažu apsolutno pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu, pa tako i na sve njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... Te komšije, kako jučer, tako i danas imaju isti odnos prema komšijama Bošnjacima – Muslimanima.
S druge strane, Bošnjaci – Muslimani nikada nisu polagali isključivo pravo na tu istu bosanskohercegovačku zemlju i njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... već, naprotiv, njihova tolerancija poslovično je poznata vijekovima kroz suživot baš sa komšijama, i druge nacije i vjere, i u svom sokaku, a ne u jednom gradu, pa i dalje. Mi se pitamo zašto su nam takve komšije (čast izuzetcima), koji ishoduju u njihovom bespogovornom pravu da, bez ikakve dozvole i ratom otimaju parcele, čak i avlije Bošnjacima - Muslimanima za gradnje crkava, naselja, poslovnih prostora, parkirališta...
Da li naše komšije znaju da je i bošnjački narod na balkanskom poluotoku autohtona južnoslavenska grana, baš kao što je to i bugarska, crnogorska, hrvatska, makedonska, slovenačka i srpska. I jezici ovih naroda su slični, da ne govorimo posebno o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom, koji su razumljivi ili logični jedni drugima.
Dolazak Turaka na Balkan uzeli su i pravo na to: ko kako može koristiti balkansko zemljište. Nakon njihovog odlaska i povlačenja nastaju pravi apsurdi i falsifikati. Zločinačke namjere počinju da se ostvaruju.
Zemljište od Knina do Beograda i od Posavine do Crne Gore, u periodu austrougarske vladavine, te u dvije Jugoslavije, (kraljevskoj i takozvanoj socijalističkoj) bilo je onako komadano i otimano kako je u to vrijeme odgovaralo vlastodršcima.
Bošnjaci – Muslimani koji su imali svoje posjede za vrijeme turske i austro - ugarske uprave postajali su preko noći siromašnijim.
Zemljišna situacija u BiH između 1918. – 1940. god.
Zemljoposjednici obradive površine: bošnjačko - muslimanski posjed je bio 91,15%, pravoslavni posjed 6,05%, a katolički posjed 2,55%.
Ako znamo da su u toku turske uprave postojali „slobodni seljaci“: Bošnjaci – Muslimani 56,65%, Pravoslavci 21,87% i Katolici 16,74%, a „čisti kmetovi“ Pravoslavci 73,92%,Katolici 21,49% i ostali 0,o1%.
U periodu od 1918. god. do 1940. god. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto 11 735 kvadratnih kilometara, od toga beglučke zemlje 4 000 kvadratnih kilometara, plus 7 752 kvadratna kilometra kmetovskih selišta. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto još 1 109 kvadratnih kilometara u gradovima.
Između 1939 i 40. god. U okolini Doboja, Teslića, Tešnja oduzeto je 1 100 kvadratnih kilometra šume – (Vakuf Gazi Huserbega).
U okviru Agrarne reforme i drugih nezakonitih radnji oduzeto (oteto) je ukupno 13 945 kvadratnih kilometara zemljišta od Bošnjaka -Muslimana.
Pravo na korištenje oduzetog (otetog) zemljišta od Bošnjaka -Muslimana dobilo je 316 763 pravoslavnih domaćinstava.
Ko otima zemlju dobrih Bošnjana?
Vodopad Kravice
Drina
Ako znamo da je ukupna površina BiH 51 129 kvadratna kilometra. Državno zemljište je 27.231 kvadratna kilometra (53,26%), a privatno 23 898 kvadratna kilometra (46,74%), a mnogi se sjećaju kako su Srbi 1990. godine širili laž da je 60% zemljišta u BiH – njihovo vlasništvo. Tu su laž prihvatile mnoge zemlje, političari i znastvenici, potpuno (ne)upućeni u etničku kartu BiH u trenutku turskog zaposjedanja 1463. godine i u trenutku austro – ugarske okupacije 1878. godine. Bosanski su Muslimani vjerovali da nitko ozbiljan neće povjerovati u srpsku priču o vlasništvu nad zemljištem, pa su tu laž olahko i sami prihvatili, a sada je vrijeme i prilika da pitamo:
„Čija je zemlja bosanskohercegovačka?“
Nikada nije bilo naknada, već plansko potiranje jednog cijelog naroda, na račun najprizemnije pljačke i otimačine raskalašenih komšija. Otimanje osnovnoga za život, što im je sami Bog podario: nafaku, krov nad glavom, groblja, džamije, čast, pa i život..., da bih bez njih napravili kršćansku Bosnu i Hercegovinu.
I danas možemo čuti od komšija da ništa drugo i ne zaslužujemo, jer smo izdajice i „poturice“ i da treba da nestanemo, a kako smo trebali nestati pokazali su i dokazali kroz puno stoljeća. Bože, pa ako su oni upravu kako onda mogu ubijati braću i sestre po krvi, a ne po vjeri?! A mi smo kao i oni ovdje živjeli i prije Turaka (dok Turci ovdje zapravo nisu nikad ni živjeli).
Ako je riječ da su Turci prisilno islamizirali bosanskohercegovačke krstijane, babune, patarene, ili bogumile, i to u brdovitim predjelima Bosne i Hercegovine, treba se upitati kako su pod takvom „prisilom“ kroz 500 godina moćne Osmanske Imperije, na balkanskom poluotoku, ipak na kraju ostali pravoslavci i rimokatolici, u odnosu na malobrojne Bošnjake -Muslimane. Oni (pravoslavci i rimokatolici) i ostali južnoslavenski narodi su prihvatili ovu ili onu vjeru i kulturu, također i sticajem okolnosti, a po vjerskom nazoru i Božijom providnošću. Međutim, ako su najzad Bugari, Makedonci, i Srbi preko Grka prihvatili pravoslavlje, Hrvati i Slovenci preko Rima rimokatoličanstvo, zašto osporavati Bošnjacima, ili Albancima, prihvatanje Islama preko Turaka.
Ako bolje analiziramo vjersko stanje u Bosni i Hercegovini moramo postaviti pitanje: „Šta znače tri bosanskohercegovačke vjere...? Odgovor bi bio: „Ko će tu koga izliječiti ili otrovati? (sačuvati ili ubiti)?
Činjenica je da u svakoj vjer ima i njene zloupotrebe, ali samo od takozvanih vjernika, a ne onih iskrenih. Također je činjenica da ni Turci nisu bili prisilno islamizirani. Naprotiv, oni su čak osvojili arapska ili islamska područja kao nemuslimani, da bi kasnije kao vladatelji prihvatili dobrovoljno Islam od onih koje su silom prvobitno porobili. I ovo nešto govori o Islamu, a i o Turcima, kojima je tada bio poznat i judizam i kršćanstvo, a i druge vjere.
Islama se najviše boje oni koji nisu sigurni u svoju vjeru (Islam je istina), i oni kojima je tobožnja borba protiv Islama i islamskog „terorizma“, „ekstremizma“, „fundalizma“..., samo paravan za homogenizranje svoga naroda ili hatara, da bi se pokorio drugi narod i hatar, i s tim vladalo, uz već spomenutu manipulaciju svojim narodom, u sada novom proširenom hataru, i tako dalje, i tako šire.
Uz sva ta mnogobrojna potiranja nesmijemo zaboraviti ovo posljednje koje potraja četiri ratne godine, (06. O4. 1992. – 14. 09. 1995.) uz tesetkovanje jednog naroda, oduzimajući mu zemlju, život, sakate mu njegovu mladost, polovinu mu pljačkaju i progone iz njihovih kuća i sa njihove zemlje, siluju im sve što stignu. Ruše džamije, hareme, mostove i ostala kulturna nasljeđa. I to je genocid. Komšije ne koristiše krišćanski princip, ili krilaticu, ko tebe šamarom, ti njega kruhom, ili daj mu i drugi obraz za šamaranje? Naprotiv!
Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi. To su shvatile i komšije, da nema više nametanja tutorstva. Kao i to da fašistička ideja (velikodržavna ideja) naših komšija koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima, a teže da se pripoje „matici“. Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju svojom „maticom“ gdje imaju korijene, prijateljstva, kumstva, komšije i susjede i gdje su izrodili i oni i njihovi preci svoju djecu. Šta se desilo našim komšijama, da se zarad maglovite predstave o nekakvoj „velikoj Srbiji“, „velikoj Hrvatskoj“ dali na kocku i prošlost i budućnost vlastitog opstanka u Bosni i Hercegovini i njih i njihovih dojučerašnjih komšija (ako su preživjeli). Ili oni te komšije i susjede nikad i nisu smatrali sastavnim dijelom svoga okoliša kojeg kao miraz nose u zavežljajima odlazeći tamo gdje ih njihove vođe usmjeravaju u obećanu zemlju.
Danas je jasno i toga i Bošnjaci, a i drugi, moraju biti svjesni, da formule na kojima smo živjeli i duhovno se hranili i stvarali iluzije nisu baš bile valjane. Bošnjaci se moraju što realnije hvatati uzroka, posljedica i izvuku pouke za budućnost, da im se ne ponovi historija.
Do sada se historija ponavljala na štetu Bošnjaka, (10 genocida) i to treba da ih bode u oči i para uši i da se to jednostavno ne da zaboraviti. („Ne dozvoliti da te dva puta ugrize iz jedne rupe“). Ne zaboravimo da sve ono što se u toku rata u BiH događalo bilo pod lupom „svjetskih čistunaca i higijeničara“ koji su genocid nad Bošnjacima nazvali „etničko čišćenje“, a susjedi i komšije k'o papagaji ponavljaju da je bio „građanski rat“ i da su se Bošnjaci i sami ubijali...
Naše komšije (ustaše i četnici) su izgubili rat u BiH i molimo Boga da ga nikad više ne nađu (ponove).
Oni izgubiše rat, ali oteše i još otimaju nam zemlju bosanskohercegovačku. :fuckyou: :D }:) 8) :fuckyou:
Kad čovek pročita ovakve komentare muslimanske strane pomisli jednostavno da su Srbi ,Hrvati najveći dželati i krvnici i da je islam jedna RUŽIČASTA ideologija s puno humanitosti...? Pitanje je samo šta rade svi oni islamisti po svetu? Kako to da je 99% problema u SVETU VEZANO UPAVO ZA ISLAM I NJIHOVE VERNIKE?
Kusturica je samo prihvatio realnost i vratio se tamo gde i pripada što je svakako veoma značajna poruka i ostalim muslimanima!!!
p.s. Europa je HRIŠĆANSKA, tako je bilo u prošlosti a tako će ostati i u BUDUĆNOSTI.
Meni je moja BiH u mom Bosnjackom lavovskom srcu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kako to da je 99% problema u SVEIJETU VEZANO UPAVO ZA HRISCANE I NJIHOVE VERNIKE? SVOJOM VOLJOM SVAKODNEVNO HILJADE STANOVNIKA PRIHVATAJU SAMI CISTU VJERU ISLAM!!!!!!!! TO SE ZNA,A ZNA SE I ZASTO !!!!:fuckyou: :D }:) :P 8) :fuckyou:
"lupetanje" bez ikakvih argumenata!
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 07. September 2009. 08:09:32
Mehmed Meša DELIĆ: Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi.
Već stotinama godina komšije Bošnjaka- Muslimana i sa istoka, zapada, sjevera, juga, nisu ih priznavali kao narod i u želji da im i ime zatru. Još polažu apsolutno pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu, pa tako i na sve njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... Te komšije, kako jučer, tako i danas imaju isti odnos prema komšijama Bošnjacima – Muslimanima.
S druge strane, Bošnjaci – Muslimani nikada nisu polagali isključivo pravo na tu istu bosanskohercegovačku zemlju i njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... već, naprotiv, njihova tolerancija poslovično je poznata vijekovima kroz suživot baš sa komšijama, i druge nacije i vjere, i u svom sokaku, a ne u jednom gradu, pa i dalje. Mi se pitamo zašto su nam takve komšije (čast izuzetcima), koji ishoduju u njihovom bespogovornom pravu da, bez ikakve dozvole i ratom otimaju parcele, čak i avlije Bošnjacima - Muslimanima za gradnje crkava, naselja, poslovnih prostora, parkirališta...
Da li naše komšije znaju da je i bošnjački narod na balkanskom poluotoku autohtona južnoslavenska grana, baš kao što je to i bugarska, crnogorska, hrvatska, makedonska, slovenačka i srpska. I jezici ovih naroda su slični, da ne govorimo posebno o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom, koji su razumljivi ili logični jedni drugima.
Dolazak Turaka na Balkan uzeli su i pravo na to: ko kako može koristiti balkansko zemljište. Nakon njihovog odlaska i povlačenja nastaju pravi apsurdi i falsifikati. Zločinačke namjere počinju da se ostvaruju.
Zemljište od Knina do Beograda i od Posavine do Crne Gore, u periodu austrougarske vladavine, te u dvije Jugoslavije, (kraljevskoj i takozvanoj socijalističkoj) bilo je onako komadano i otimano kako je u to vrijeme odgovaralo vlastodršcima.
Bošnjaci – Muslimani koji su imali svoje posjede za vrijeme turske i austro - ugarske uprave postajali su preko noći siromašnijim.
Zemljišna situacija u BiH između 1918. – 1940. god.
Zemljoposjednici obradive površine: bošnjačko - muslimanski posjed je bio 91,15%, pravoslavni posjed 6,05%, a katolički posjed 2,55%.
Ako znamo da su u toku turske uprave postojali „slobodni seljaci“: Bošnjaci – Muslimani 56,65%, Pravoslavci 21,87% i Katolici 16,74%, a „čisti kmetovi“ Pravoslavci 73,92%,Katolici 21,49% i ostali 0,o1%.
U periodu od 1918. god. do 1940. god. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto 11 735 kvadratnih kilometara, od toga beglučke zemlje 4 000 kvadratnih kilometara, plus 7 752 kvadratna kilometra kmetovskih selišta. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto još 1 109 kvadratnih kilometara u gradovima.
Između 1939 i 40. god. U okolini Doboja, Teslića, Tešnja oduzeto je 1 100 kvadratnih kilometra šume – (Vakuf Gazi Huserbega).
U okviru Agrarne reforme i drugih nezakonitih radnji oduzeto (oteto) je ukupno 13 945 kvadratnih kilometara zemljišta od Bošnjaka -Muslimana.
Pravo na korištenje oduzetog (otetog) zemljišta od Bošnjaka -Muslimana dobilo je 316 763 pravoslavnih domaćinstava.
Ko otima zemlju dobrih Bošnjana?
Vodopad Kravice
Drina
Ako znamo da je ukupna površina BiH 51 129 kvadratna kilometra. Državno zemljište je 27.231 kvadratna kilometra (53,26%), a privatno 23 898 kvadratna kilometra (46,74%), a mnogi se sjećaju kako su Srbi 1990. godine širili laž da je 60% zemljišta u BiH – njihovo vlasništvo. Tu su laž prihvatile mnoge zemlje, političari i znastvenici, potpuno (ne)upućeni u etničku kartu BiH u trenutku turskog zaposjedanja 1463. godine i u trenutku austro – ugarske okupacije 1878. godine. Bosanski su Muslimani vjerovali da nitko ozbiljan neće povjerovati u srpsku priču o vlasništvu nad zemljištem, pa su tu laž olahko i sami prihvatili, a sada je vrijeme i prilika da pitamo:
„Čija je zemlja bosanskohercegovačka?“
Nikada nije bilo naknada, već plansko potiranje jednog cijelog naroda, na račun najprizemnije pljačke i otimačine raskalašenih komšija. Otimanje osnovnoga za život, što im je sami Bog podario: nafaku, krov nad glavom, groblja, džamije, čast, pa i život..., da bih bez njih napravili kršćansku Bosnu i Hercegovinu.
I danas možemo čuti od komšija da ništa drugo i ne zaslužujemo, jer smo izdajice i „poturice“ i da treba da nestanemo, a kako smo trebali nestati pokazali su i dokazali kroz puno stoljeća. Bože, pa ako su oni upravu kako onda mogu ubijati braću i sestre po krvi, a ne po vjeri?! A mi smo kao i oni ovdje živjeli i prije Turaka (dok Turci ovdje zapravo nisu nikad ni živjeli).
Ako je riječ da su Turci prisilno islamizirali bosanskohercegovačke krstijane, babune, patarene, ili bogumile, i to u brdovitim predjelima Bosne i Hercegovine, treba se upitati kako su pod takvom „prisilom“ kroz 500 godina moćne Osmanske Imperije, na balkanskom poluotoku, ipak na kraju ostali pravoslavci i rimokatolici, u odnosu na malobrojne Bošnjake -Muslimane. Oni (pravoslavci i rimokatolici) i ostali južnoslavenski narodi su prihvatili ovu ili onu vjeru i kulturu, također i sticajem okolnosti, a po vjerskom nazoru i Božijom providnošću. Međutim, ako su najzad Bugari, Makedonci, i Srbi preko Grka prihvatili pravoslavlje, Hrvati i Slovenci preko Rima rimokatoličanstvo, zašto osporavati Bošnjacima, ili Albancima, prihvatanje Islama preko Turaka.
Ako bolje analiziramo vjersko stanje u Bosni i Hercegovini moramo postaviti pitanje: „Šta znače tri bosanskohercegovačke vjere...? Odgovor bi bio: „Ko će tu koga izliječiti ili otrovati? (sačuvati ili ubiti)?
Činjenica je da u svakoj vjer ima i njene zloupotrebe, ali samo od takozvanih vjernika, a ne onih iskrenih. Također je činjenica da ni Turci nisu bili prisilno islamizirani. Naprotiv, oni su čak osvojili arapska ili islamska područja kao nemuslimani, da bi kasnije kao vladatelji prihvatili dobrovoljno Islam od onih koje su silom prvobitno porobili. I ovo nešto govori o Islamu, a i o Turcima, kojima je tada bio poznat i judizam i kršćanstvo, a i druge vjere.
Islama se najviše boje oni koji nisu sigurni u svoju vjeru (Islam je istina), i oni kojima je tobožnja borba protiv Islama i islamskog „terorizma“, „ekstremizma“, „fundalizma“..., samo paravan za homogenizranje svoga naroda ili hatara, da bi se pokorio drugi narod i hatar, i s tim vladalo, uz već spomenutu manipulaciju svojim narodom, u sada novom proširenom hataru, i tako dalje, i tako šire.
Uz sva ta mnogobrojna potiranja nesmijemo zaboraviti ovo posljednje koje potraja četiri ratne godine, (06. O4. 1992. – 14. 09. 1995.) uz tesetkovanje jednog naroda, oduzimajući mu zemlju, život, sakate mu njegovu mladost, polovinu mu pljačkaju i progone iz njihovih kuća i sa njihove zemlje, siluju im sve što stignu. Ruše džamije, hareme, mostove i ostala kulturna nasljeđa. I to je genocid. Komšije ne koristiše krišćanski princip, ili krilaticu, ko tebe šamarom, ti njega kruhom, ili daj mu i drugi obraz za šamaranje? Naprotiv!
Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi. To su shvatile i komšije, da nema više nametanja tutorstva. Kao i to da fašistička ideja (velikodržavna ideja) naših komšija koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima, a teže da se pripoje „matici“. Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju svojom „maticom“ gdje imaju korijene, prijateljstva, kumstva, komšije i susjede i gdje su izrodili i oni i njihovi preci svoju djecu. Šta se desilo našim komšijama, da se zarad maglovite predstave o nekakvoj „velikoj Srbiji“, „velikoj Hrvatskoj“ dali na kocku i prošlost i budućnost vlastitog opstanka u Bosni i Hercegovini i njih i njihovih dojučerašnjih komšija (ako su preživjeli). Ili oni te komšije i susjede nikad i nisu smatrali sastavnim dijelom svoga okoliša kojeg kao miraz nose u zavežljajima odlazeći tamo gdje ih njihove vođe usmjeravaju u obećanu zemlju.
Danas je jasno i toga i Bošnjaci, a i drugi, moraju biti svjesni, da formule na kojima smo živjeli i duhovno se hranili i stvarali iluzije nisu baš bile valjane. Bošnjaci se moraju što realnije hvatati uzroka, posljedica i izvuku pouke za budućnost, da im se ne ponovi historija.
Do sada se historija ponavljala na štetu Bošnjaka, (10 genocida) i to treba da ih bode u oči i para uši i da se to jednostavno ne da zaboraviti. („Ne dozvoliti da te dva puta ugrize iz jedne rupe“). Ne zaboravimo da sve ono što se u toku rata u BiH događalo bilo pod lupom „svjetskih čistunaca i higijeničara“ koji su genocid nad Bošnjacima nazvali „etničko čišćenje“, a susjedi i komšije k'o papagaji ponavljaju da je bio „građanski rat“ i da su se Bošnjaci i sami ubijali...
Naše komšije (ustaše i četnici) su izgubili rat u BiH i molimo Boga da ga nikad više ne nađu (ponove).
Oni izgubiše rat, ali oteše i još otimaju nam zemlju bosanskohercegovačku. :fuckyou: :D }:) 8) :fuckyou:
Kad čovek pročita ovakve komentare muslimanske strane pomisli jednostavno da su Srbi ,Hrvati najveći dželati i krvnici i da je islam jedna RUŽIČASTA ideologija s puno humanitosti...? Pitanje je samo šta rade svi oni islamisti po svetu? Kako to da je 99% problema u SVETU VEZANO UPAVO ZA ISLAM I NJIHOVE VERNIKE?
Kusturica je samo prihvatio realnost i vratio se tamo gde i pripada što je svakako veoma značajna poruka i ostalim muslimanima!!!
p.s. Europa je HRIŠĆANSKA, tako je bilo u prošlosti a tako će ostati i u BUDUĆNOSTI.
Meni je moja BiH u mom Bosnjackom lavovskom srcu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kako to da je 99% problema u SVEIJETU VEZANO UPAVO ZA HRISCANE I NJIHOVE VERNIKE? SVOJOM VOLJOM SVAKODNEVNO HILJADE STANOVNIKA PRIHVATAJU SAMI CISTU VJERU ISLAM!!!!!!!! TO SE ZNA,A ZNA SE I ZASTO !!!!:fuckyou: :D }:) :P 8) :fuckyou:
Clanak je apsolutno neobjektivan iako se autor trudio da ga prikaze drugacijim!
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 07. September 2009. 08:09:32
Mehmed Meša DELIĆ: Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi.
Već stotinama godina komšije Bošnjaka- Muslimana i sa istoka, zapada, sjevera, juga, nisu ih priznavali kao narod i u želji da im i ime zatru. Još polažu apsolutno pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu, pa tako i na sve njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... Te komšije, kako jučer, tako i danas imaju isti odnos prema komšijama Bošnjacima – Muslimanima.
S druge strane, Bošnjaci – Muslimani nikada nisu polagali isključivo pravo na tu istu bosanskohercegovačku zemlju i njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... već, naprotiv, njihova tolerancija poslovično je poznata vijekovima kroz suživot baš sa komšijama, i druge nacije i vjere, i u svom sokaku, a ne u jednom gradu, pa i dalje. Mi se pitamo zašto su nam takve komšije (čast izuzetcima), koji ishoduju u njihovom bespogovornom pravu da, bez ikakve dozvole i ratom otimaju parcele, čak i avlije Bošnjacima - Muslimanima za gradnje crkava, naselja, poslovnih prostora, parkirališta...
Da li naše komšije znaju da je i bošnjački narod na balkanskom poluotoku autohtona južnoslavenska grana, baš kao što je to i bugarska, crnogorska, hrvatska, makedonska, slovenačka i srpska. I jezici ovih naroda su slični, da ne govorimo posebno o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom, koji su razumljivi ili logični jedni drugima.
Dolazak Turaka na Balkan uzeli su i pravo na to: ko kako može koristiti balkansko zemljište. Nakon njihovog odlaska i povlačenja nastaju pravi apsurdi i falsifikati. Zločinačke namjere počinju da se ostvaruju.
Zemljište od Knina do Beograda i od Posavine do Crne Gore, u periodu austrougarske vladavine, te u dvije Jugoslavije, (kraljevskoj i takozvanoj socijalističkoj) bilo je onako komadano i otimano kako je u to vrijeme odgovaralo vlastodršcima.
Bošnjaci – Muslimani koji su imali svoje posjede za vrijeme turske i austro - ugarske uprave postajali su preko noći siromašnijim.
Zemljišna situacija u BiH između 1918. – 1940. god.
Zemljoposjednici obradive površine: bošnjačko - muslimanski posjed je bio 91,15%, pravoslavni posjed 6,05%, a katolički posjed 2,55%.
Ako znamo da su u toku turske uprave postojali „slobodni seljaci“: Bošnjaci – Muslimani 56,65%, Pravoslavci 21,87% i Katolici 16,74%, a „čisti kmetovi“ Pravoslavci 73,92%,Katolici 21,49% i ostali 0,o1%.
U periodu od 1918. god. do 1940. god. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto 11 735 kvadratnih kilometara, od toga beglučke zemlje 4 000 kvadratnih kilometara, plus 7 752 kvadratna kilometra kmetovskih selišta. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto još 1 109 kvadratnih kilometara u gradovima.
Između 1939 i 40. god. U okolini Doboja, Teslića, Tešnja oduzeto je 1 100 kvadratnih kilometra šume – (Vakuf Gazi Huserbega).
U okviru Agrarne reforme i drugih nezakonitih radnji oduzeto (oteto) je ukupno 13 945 kvadratnih kilometara zemljišta od Bošnjaka -Muslimana.
Pravo na korištenje oduzetog (otetog) zemljišta od Bošnjaka -Muslimana dobilo je 316 763 pravoslavnih domaćinstava.
Ko otima zemlju dobrih Bošnjana?
Vodopad Kravice
Drina
Ako znamo da je ukupna površina BiH 51 129 kvadratna kilometra. Državno zemljište je 27.231 kvadratna kilometra (53,26%), a privatno 23 898 kvadratna kilometra (46,74%), a mnogi se sjećaju kako su Srbi 1990. godine širili laž da je 60% zemljišta u BiH – njihovo vlasništvo. Tu su laž prihvatile mnoge zemlje, političari i znastvenici, potpuno (ne)upućeni u etničku kartu BiH u trenutku turskog zaposjedanja 1463. godine i u trenutku austro – ugarske okupacije 1878. godine. Bosanski su Muslimani vjerovali da nitko ozbiljan neće povjerovati u srpsku priču o vlasništvu nad zemljištem, pa su tu laž olahko i sami prihvatili, a sada je vrijeme i prilika da pitamo:
„Čija je zemlja bosanskohercegovačka?“
Nikada nije bilo naknada, već plansko potiranje jednog cijelog naroda, na račun najprizemnije pljačke i otimačine raskalašenih komšija. Otimanje osnovnoga za život, što im je sami Bog podario: nafaku, krov nad glavom, groblja, džamije, čast, pa i život..., da bih bez njih napravili kršćansku Bosnu i Hercegovinu.
I danas možemo čuti od komšija da ništa drugo i ne zaslužujemo, jer smo izdajice i „poturice“ i da treba da nestanemo, a kako smo trebali nestati pokazali su i dokazali kroz puno stoljeća. Bože, pa ako su oni upravu kako onda mogu ubijati braću i sestre po krvi, a ne po vjeri?! A mi smo kao i oni ovdje živjeli i prije Turaka (dok Turci ovdje zapravo nisu nikad ni živjeli).
Ako je riječ da su Turci prisilno islamizirali bosanskohercegovačke krstijane, babune, patarene, ili bogumile, i to u brdovitim predjelima Bosne i Hercegovine, treba se upitati kako su pod takvom „prisilom“ kroz 500 godina moćne Osmanske Imperije, na balkanskom poluotoku, ipak na kraju ostali pravoslavci i rimokatolici, u odnosu na malobrojne Bošnjake -Muslimane. Oni (pravoslavci i rimokatolici) i ostali južnoslavenski narodi su prihvatili ovu ili onu vjeru i kulturu, također i sticajem okolnosti, a po vjerskom nazoru i Božijom providnošću. Međutim, ako su najzad Bugari, Makedonci, i Srbi preko Grka prihvatili pravoslavlje, Hrvati i Slovenci preko Rima rimokatoličanstvo, zašto osporavati Bošnjacima, ili Albancima, prihvatanje Islama preko Turaka.
Ako bolje analiziramo vjersko stanje u Bosni i Hercegovini moramo postaviti pitanje: „Šta znače tri bosanskohercegovačke vjere...? Odgovor bi bio: „Ko će tu koga izliječiti ili otrovati? (sačuvati ili ubiti)?
Činjenica je da u svakoj vjer ima i njene zloupotrebe, ali samo od takozvanih vjernika, a ne onih iskrenih. Također je činjenica da ni Turci nisu bili prisilno islamizirani. Naprotiv, oni su čak osvojili arapska ili islamska područja kao nemuslimani, da bi kasnije kao vladatelji prihvatili dobrovoljno Islam od onih koje su silom prvobitno porobili. I ovo nešto govori o Islamu, a i o Turcima, kojima je tada bio poznat i judizam i kršćanstvo, a i druge vjere.
Islama se najviše boje oni koji nisu sigurni u svoju vjeru (Islam je istina), i oni kojima je tobožnja borba protiv Islama i islamskog „terorizma“, „ekstremizma“, „fundalizma“..., samo paravan za homogenizranje svoga naroda ili hatara, da bi se pokorio drugi narod i hatar, i s tim vladalo, uz već spomenutu manipulaciju svojim narodom, u sada novom proširenom hataru, i tako dalje, i tako šire.
Uz sva ta mnogobrojna potiranja nesmijemo zaboraviti ovo posljednje koje potraja četiri ratne godine, (06. O4. 1992. – 14. 09. 1995.) uz tesetkovanje jednog naroda, oduzimajući mu zemlju, život, sakate mu njegovu mladost, polovinu mu pljačkaju i progone iz njihovih kuća i sa njihove zemlje, siluju im sve što stignu. Ruše džamije, hareme, mostove i ostala kulturna nasljeđa. I to je genocid. Komšije ne koristiše krišćanski princip, ili krilaticu, ko tebe šamarom, ti njega kruhom, ili daj mu i drugi obraz za šamaranje? Naprotiv!
Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi. To su shvatile i komšije, da nema više nametanja tutorstva. Kao i to da fašistička ideja (velikodržavna ideja) naših komšija koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima, a teže da se pripoje „matici“. Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju svojom „maticom“ gdje imaju korijene, prijateljstva, kumstva, komšije i susjede i gdje su izrodili i oni i njihovi preci svoju djecu. Šta se desilo našim komšijama, da se zarad maglovite predstave o nekakvoj „velikoj Srbiji“, „velikoj Hrvatskoj“ dali na kocku i prošlost i budućnost vlastitog opstanka u Bosni i Hercegovini i njih i njihovih dojučerašnjih komšija (ako su preživjeli). Ili oni te komšije i susjede nikad i nisu smatrali sastavnim dijelom svoga okoliša kojeg kao miraz nose u zavežljajima odlazeći tamo gdje ih njihove vođe usmjeravaju u obećanu zemlju.
Danas je jasno i toga i Bošnjaci, a i drugi, moraju biti svjesni, da formule na kojima smo živjeli i duhovno se hranili i stvarali iluzije nisu baš bile valjane. Bošnjaci se moraju što realnije hvatati uzroka, posljedica i izvuku pouke za budućnost, da im se ne ponovi historija.
Do sada se historija ponavljala na štetu Bošnjaka, (10 genocida) i to treba da ih bode u oči i para uši i da se to jednostavno ne da zaboraviti. („Ne dozvoliti da te dva puta ugrize iz jedne rupe“). Ne zaboravimo da sve ono što se u toku rata u BiH događalo bilo pod lupom „svjetskih čistunaca i higijeničara“ koji su genocid nad Bošnjacima nazvali „etničko čišćenje“, a susjedi i komšije k'o papagaji ponavljaju da je bio „građanski rat“ i da su se Bošnjaci i sami ubijali...
Naše komšije (ustaše i četnici) su izgubili rat u BiH i molimo Boga da ga nikad više ne nađu (ponove).
Oni izgubiše rat, ali oteše i još otimaju nam zemlju bosanskohercegovačku. :fuckyou: :D }:) 8) :fuckyou:
Kad čovek pročita ovakve komentare muslimanske strane pomisli jednostavno da su Srbi ,Hrvati najveći dželati i krvnici i da je islam jedna RUŽIČASTA ideologija s puno humanitosti...? Pitanje je samo šta rade svi oni islamisti po svetu? Kako to da je 99% problema u SVETU VEZANO UPAVO ZA ISLAM I NJIHOVE VERNIKE?
Kusturica je samo prihvatio realnost i vratio se tamo gde i pripada što je svakako veoma značajna poruka i ostalim muslimanima!!!
p.s. Europa je HRIŠĆANSKA, tako je bilo u prošlosti a tako će ostati i u BUDUĆNOSTI.
Meni je moja BiH u mom Bosnjackom lavovskom srcu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kako to da je 99% problema u SVEIJETU VEZANO UPAVO ZA HRISCANE I NJIHOVE VERNIKE? SVOJOM VOLJOM SVAKODNEVNO HILJADE STANOVNIKA PRIHVATAJU SAMI CISTU VJERU ISLAM!!!!!!!! TO SE ZNA,A ZNA SE I ZASTO !!!!:fuckyou: :D }:) :P 8) :fuckyou:
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 07. September 2009. 08:09:32
Mehmed Meša DELIĆ: Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi.
Već stotinama godina komšije Bošnjaka- Muslimana i sa istoka, zapada, sjevera, juga, nisu ih priznavali kao narod i u želji da im i ime zatru. Još polažu apsolutno pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu, pa tako i na sve njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... Te komšije, kako jučer, tako i danas imaju isti odnos prema komšijama Bošnjacima – Muslimanima.
S druge strane, Bošnjaci – Muslimani nikada nisu polagali isključivo pravo na tu istu bosanskohercegovačku zemlju i njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... već, naprotiv, njihova tolerancija poslovično je poznata vijekovima kroz suživot baš sa komšijama, i druge nacije i vjere, i u svom sokaku, a ne u jednom gradu, pa i dalje. Mi se pitamo zašto su nam takve komšije (čast izuzetcima), koji ishoduju u njihovom bespogovornom pravu da, bez ikakve dozvole i ratom otimaju parcele, čak i avlije Bošnjacima - Muslimanima za gradnje crkava, naselja, poslovnih prostora, parkirališta...
Da li naše komšije znaju da je i bošnjački narod na balkanskom poluotoku autohtona južnoslavenska grana, baš kao što je to i bugarska, crnogorska, hrvatska, makedonska, slovenačka i srpska. I jezici ovih naroda su slični, da ne govorimo posebno o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom, koji su razumljivi ili logični jedni drugima.
Dolazak Turaka na Balkan uzeli su i pravo na to: ko kako može koristiti balkansko zemljište. Nakon njihovog odlaska i povlačenja nastaju pravi apsurdi i falsifikati. Zločinačke namjere počinju da se ostvaruju.
Zemljište od Knina do Beograda i od Posavine do Crne Gore, u periodu austrougarske vladavine, te u dvije Jugoslavije, (kraljevskoj i takozvanoj socijalističkoj) bilo je onako komadano i otimano kako je u to vrijeme odgovaralo vlastodršcima.
Bošnjaci – Muslimani koji su imali svoje posjede za vrijeme turske i austro - ugarske uprave postajali su preko noći siromašnijim.
Zemljišna situacija u BiH između 1918. – 1940. god.
Zemljoposjednici obradive površine: bošnjačko - muslimanski posjed je bio 91,15%, pravoslavni posjed 6,05%, a katolički posjed 2,55%.
Ako znamo da su u toku turske uprave postojali „slobodni seljaci“: Bošnjaci – Muslimani 56,65%, Pravoslavci 21,87% i Katolici 16,74%, a „čisti kmetovi“ Pravoslavci 73,92%,Katolici 21,49% i ostali 0,o1%.
U periodu od 1918. god. do 1940. god. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto 11 735 kvadratnih kilometara, od toga beglučke zemlje 4 000 kvadratnih kilometara, plus 7 752 kvadratna kilometra kmetovskih selišta. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto još 1 109 kvadratnih kilometara u gradovima.
Između 1939 i 40. god. U okolini Doboja, Teslića, Tešnja oduzeto je 1 100 kvadratnih kilometra šume – (Vakuf Gazi Huserbega).
U okviru Agrarne reforme i drugih nezakonitih radnji oduzeto (oteto) je ukupno 13 945 kvadratnih kilometara zemljišta od Bošnjaka -Muslimana.
Pravo na korištenje oduzetog (otetog) zemljišta od Bošnjaka -Muslimana dobilo je 316 763 pravoslavnih domaćinstava.
Ko otima zemlju dobrih Bošnjana?
Vodopad Kravice
Drina
Ako znamo da je ukupna površina BiH 51 129 kvadratna kilometra. Državno zemljište je 27.231 kvadratna kilometra (53,26%), a privatno 23 898 kvadratna kilometra (46,74%), a mnogi se sjećaju kako su Srbi 1990. godine širili laž da je 60% zemljišta u BiH – njihovo vlasništvo. Tu su laž prihvatile mnoge zemlje, političari i znastvenici, potpuno (ne)upućeni u etničku kartu BiH u trenutku turskog zaposjedanja 1463. godine i u trenutku austro – ugarske okupacije 1878. godine. Bosanski su Muslimani vjerovali da nitko ozbiljan neće povjerovati u srpsku priču o vlasništvu nad zemljištem, pa su tu laž olahko i sami prihvatili, a sada je vrijeme i prilika da pitamo:
„Čija je zemlja bosanskohercegovačka?“
Nikada nije bilo naknada, već plansko potiranje jednog cijelog naroda, na račun najprizemnije pljačke i otimačine raskalašenih komšija. Otimanje osnovnoga za život, što im je sami Bog podario: nafaku, krov nad glavom, groblja, džamije, čast, pa i život..., da bih bez njih napravili kršćansku Bosnu i Hercegovinu.
I danas možemo čuti od komšija da ništa drugo i ne zaslužujemo, jer smo izdajice i „poturice“ i da treba da nestanemo, a kako smo trebali nestati pokazali su i dokazali kroz puno stoljeća. Bože, pa ako su oni upravu kako onda mogu ubijati braću i sestre po krvi, a ne po vjeri?! A mi smo kao i oni ovdje živjeli i prije Turaka (dok Turci ovdje zapravo nisu nikad ni živjeli).
Ako je riječ da su Turci prisilno islamizirali bosanskohercegovačke krstijane, babune, patarene, ili bogumile, i to u brdovitim predjelima Bosne i Hercegovine, treba se upitati kako su pod takvom „prisilom“ kroz 500 godina moćne Osmanske Imperije, na balkanskom poluotoku, ipak na kraju ostali pravoslavci i rimokatolici, u odnosu na malobrojne Bošnjake -Muslimane. Oni (pravoslavci i rimokatolici) i ostali južnoslavenski narodi su prihvatili ovu ili onu vjeru i kulturu, također i sticajem okolnosti, a po vjerskom nazoru i Božijom providnošću. Međutim, ako su najzad Bugari, Makedonci, i Srbi preko Grka prihvatili pravoslavlje, Hrvati i Slovenci preko Rima rimokatoličanstvo, zašto osporavati Bošnjacima, ili Albancima, prihvatanje Islama preko Turaka.
Ako bolje analiziramo vjersko stanje u Bosni i Hercegovini moramo postaviti pitanje: „Šta znače tri bosanskohercegovačke vjere...? Odgovor bi bio: „Ko će tu koga izliječiti ili otrovati? (sačuvati ili ubiti)?
Činjenica je da u svakoj vjer ima i njene zloupotrebe, ali samo od takozvanih vjernika, a ne onih iskrenih. Također je činjenica da ni Turci nisu bili prisilno islamizirani. Naprotiv, oni su čak osvojili arapska ili islamska područja kao nemuslimani, da bi kasnije kao vladatelji prihvatili dobrovoljno Islam od onih koje su silom prvobitno porobili. I ovo nešto govori o Islamu, a i o Turcima, kojima je tada bio poznat i judizam i kršćanstvo, a i druge vjere.
Islama se najviše boje oni koji nisu sigurni u svoju vjeru (Islam je istina), i oni kojima je tobožnja borba protiv Islama i islamskog „terorizma“, „ekstremizma“, „fundalizma“..., samo paravan za homogenizranje svoga naroda ili hatara, da bi se pokorio drugi narod i hatar, i s tim vladalo, uz već spomenutu manipulaciju svojim narodom, u sada novom proširenom hataru, i tako dalje, i tako šire.
Uz sva ta mnogobrojna potiranja nesmijemo zaboraviti ovo posljednje koje potraja četiri ratne godine, (06. O4. 1992. – 14. 09. 1995.) uz tesetkovanje jednog naroda, oduzimajući mu zemlju, život, sakate mu njegovu mladost, polovinu mu pljačkaju i progone iz njihovih kuća i sa njihove zemlje, siluju im sve što stignu. Ruše džamije, hareme, mostove i ostala kulturna nasljeđa. I to je genocid. Komšije ne koristiše krišćanski princip, ili krilaticu, ko tebe šamarom, ti njega kruhom, ili daj mu i drugi obraz za šamaranje? Naprotiv!
Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi. To su shvatile i komšije, da nema više nametanja tutorstva. Kao i to da fašistička ideja (velikodržavna ideja) naših komšija koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima, a teže da se pripoje „matici“. Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju svojom „maticom“ gdje imaju korijene, prijateljstva, kumstva, komšije i susjede i gdje su izrodili i oni i njihovi preci svoju djecu. Šta se desilo našim komšijama, da se zarad maglovite predstave o nekakvoj „velikoj Srbiji“, „velikoj Hrvatskoj“ dali na kocku i prošlost i budućnost vlastitog opstanka u Bosni i Hercegovini i njih i njihovih dojučerašnjih komšija (ako su preživjeli). Ili oni te komšije i susjede nikad i nisu smatrali sastavnim dijelom svoga okoliša kojeg kao miraz nose u zavežljajima odlazeći tamo gdje ih njihove vođe usmjeravaju u obećanu zemlju.
Danas je jasno i toga i Bošnjaci, a i drugi, moraju biti svjesni, da formule na kojima smo živjeli i duhovno se hranili i stvarali iluzije nisu baš bile valjane. Bošnjaci se moraju što realnije hvatati uzroka, posljedica i izvuku pouke za budućnost, da im se ne ponovi historija.
Do sada se historija ponavljala na štetu Bošnjaka, (10 genocida) i to treba da ih bode u oči i para uši i da se to jednostavno ne da zaboraviti. („Ne dozvoliti da te dva puta ugrize iz jedne rupe“). Ne zaboravimo da sve ono što se u toku rata u BiH događalo bilo pod lupom „svjetskih čistunaca i higijeničara“ koji su genocid nad Bošnjacima nazvali „etničko čišćenje“, a susjedi i komšije k'o papagaji ponavljaju da je bio „građanski rat“ i da su se Bošnjaci i sami ubijali...
Naše komšije (ustaše i četnici) su izgubili rat u BiH i molimo Boga da ga nikad više ne nađu (ponove).
Oni izgubiše rat, ali oteše i još otimaju nam zemlju bosanskohercegovačku. :fuckyou: :D }:) 8) :fuckyou:
Kad čovek pročita ovakve komentare muslimanske strane pomisli jednostavno da su Srbi ,Hrvati najveći dželati i krvnici i da je islam jedna RUŽIČASTA ideologija s puno humanitosti...? Pitanje je samo šta rade svi oni islamisti po svetu? Kako to da je 99% problema u SVETU VEZANO UPAVO ZA ISLAM I NJIHOVE VERNIKE?
Kusturica je samo prihvatio realnost i vratio se tamo gde i pripada što je svakako veoma značajna poruka i ostalim muslimanima!!!
p.s. Europa je HRIŠĆANSKA, tako je bilo u prošlosti a tako će ostati i u BUDUĆNOSTI.
Does you know?
Whose country BOSNIA AND HERZEGOVINA =
ANSWER IS BOSNIAKS :D 8) :P
http://www.youtube.com/watch?v=zvSgzrW0yyA&eurl=http%3A%2F%2Fwww.live.ba... :fuckyou: :D 8)
Iranic theory of serbs and croatians origin have a lot of supporters.
According to some historians Serbs are descents of an Aryanic tribe "SARBOI"
The original Serboi were probably Sarmatian (Iranian) tribe, who lived in Eastern Europe (Sarmatia Asiatica), to the north of the Caucasus. The earliest historical records about these Sarmatian Serbs dates from the 1st century, in the works of the historian Tacitus (ca. 50 AD) and geographer Pliny (Plinius) (69-75 AD).
What was the origin of the Sarmatian Serbs? Since the modern Ossetian language derived from ancient Sarmatian, we can search for the origin of Sarmatians if we compare relationships between languages of Iranian stock. The Ossetian language is a member of Eastern Iranian branch of Iranian languages, along with Pashtun, Yaghnobi and languages of the Pamir. The original homeland of the Sarmatians was probably in the region where these eastern Iranian languages are spoken today, somewhere between Afghanistan, Tajikistan and Pakistan.
The Byzantine Emperor Constantine VII Porphyrogenitos, in his Book Of Ceremonies, calls the Croats and Serbs "Krevatas and Sarban"[citation needed], who were located between Alania and Tsanaria. Sarban is also the name of a Pashtun tribe in Afghanistan, who are believed to be - at least in part - of Scythian descent and partly Bactrians.
In the fourth century, these Sarmatian Serbs, together with Huns and Alans, moved to Central Europe, and were found dwelling near the Elbe, in a region designated as White Serbia, in what is now Saxony (eastern Germany) and western Poland. The Sarmatian Serbs, it is argued, intermarried with the indigenous Slavs of the region, adopted their language, and transferred their name to the Slavs. Since the white colour was designation for the west, name White Serbia actually could mean 'Western Serbia'
Byzantine sources report that part of the Serbs (already a Slavic people by that time) then migrated southward in the seventh century and eventually settled in the lands that now make up southern Serbia, Montenegro, Bosnia, and Herzegovina. In this region, Serbs mixed with other Slavic tribes (which settled there in the sixth century) and with descendants of bosnjaks indigenous peoples of the Balkans.
Rival chiefs, or župani, vied for control of the Serbs for five centuries after the migration. Župan Vlastimir formed a Serbian principality under the Byzantines around 850, and the Serbs soon converted to Christianity. The Serbs had two political centers in the eleventh century: Zeta, in the mountains of present-day Montenegro, and Raška, located in southwestern Serbia.
Another part of the Serbs did not migrate southwards, but remained in the Elbe region. Descendants of these Serbs are the present day Lusatian Serbs/Sorbs, who still live in the Lusatia (Lužica, Lausitz) region of eastern Germany.
It is possible that the proto-Serbs in Sarmatia were similar to other Sarmatian/Iranian peoples on the northern Caucasus, such as the Alans, and spoke an Indo-European Iranian language similar to present-day Ossetian. :fuckyou: 8) :D :P
Category: Education
Tags:
Serbs Croatians Aryans Bulgarians Arya Ariana Bactria Macedonians Gandahara Saka sarmatians Iranic :D }:) :O 8) :P :fuckyou: :D
Akademik Filipovic: Sabor ce ujediniti Bošnjake!
12.09.2009. u 09:12
Treci bošnjacki sabor, koji ce okupiti kremu bošnjacke intelektualne elite iz zemlje i svijeta, definitivno ce biti održan u oktobru ove godine. To je u izjavi za "Sedmicu" potvrdio inicijator održavanja Sabora, akademik Muhamed Filipovic.
Završen Proglas
- Svi elementi za Bošnjacki sabor su pripremljeni. Od pripremljenih materijala završeni su Proglas o sazivanju Sabora, nacrt rezolucije Sabora i Odluka o formiranju deset ekspertnih grupa. Te grupe uveliko rade, a pet grupa vec su završile izradu kratkih ekspertiza o najvažnijim pitanjima današnjeg bosanskog društva i uopce situacije u BiH i medu Bošnjacima. Ti dokumenti bit ce sastavni dio saborskih materijala. U ekspertizama se tretira pitanje integriteta bosanske teritorije, ekonomskih uvjeta i ekonomske integracije BiH, iskorištavanja resursa, medunarodno-pravnog i politickog položaja BiH, uzroka i razloga ustavno-pravne neodredenosti BiH kao države, obrazovanja, nauke, kulture, zdravstvene i socijalne brige o stanovništvu, naše emigracije... - kaže Filipovic.
Na Saboru ce, dodaje akademik Filipovic, ucestvovati 300 delegata. Dvije stotine delegata bit ce iz BiH, a njih stotinu iz inozemstva, ukljucujuci Hrvatsku, Sandžak, odnosno Srbiju i Crnu Goru, Tursku... Svi ucesnici izvan BiH finansirat ce svoj dolazak, a boravak u zemlji platit ce organizacioni odbor Sabora.
- Na Saboru ce ucestvovati najveci dio bošnjacke intelektualne elite danas u zemlji i svijetu. Nakon BiH, najviše ce biti ucesnika iz Sandžaka, a onda iz SAD, Skandinavije, zapadne Evrope, Australije, Turske. Kao gosti ce biti pozvani svi vodeci politicari i vodeci predstavnici naše bošnjacke uleme i naših znacajnih institucija. Izbor delegata vršit ce se prema kriteriju da nisu vezani za nekakvu politicku stranku, da ne pripadaju nekoj instituciji koja ih unaprijed obavezuje u pogledu njihovog mišljenja. To ce biti ljudi koji uživaju ugled nezavisnih intelektualaca i ljudi koji imaju moralni ugled u sredinama iz kojih dolaze - navodi on.
Akademik Filipovic istice da ce ovo biti najreprezentativniji bošnjacki skup do sada. On kaže da danas ima maksimalnu podršku u cijeloj zemlji i svijetu, što potvrduju i brojna pisma.
- Da je Sabor apsolutno potreban, govori više cinjenica. Prije svega, pod medunarodnim pritiskom moramo uci u fazu ustavnih promjena. Za ulazak u tu fazu potrebno je i formiranje odgovarajuceg stava koji ce reprezentirati interese Bošnjaka i BiH. Takoder, potrebna je izgradnja bošnjackog i bosanskog politickog jedinstva, te postavljanje kriterija kojeg moraju poštovati predstavnici Bošnjaka koji ce ucestvovati u procesu ustavnih promjena. Sabor to može donijeti - tvrdi Filipovic.
Bosanski identitet
Osnovna poruka Treceg bošnjackog sabora, navodi naš sagovornik, bit ce da je Bosna naša historija i naša buducnost.
- Poruka ce biti da je Bosna naša sudbina. Mi Bošnjaci smatramo Bosnu svojim identitetom i nikakav drugi identitet ne zamjenjujemo za bosanski. Pod bosanskim identitetom smatramo demokratsku Bosnu u kojoj žive svi ljudi i narodi, slobodni, u uzajamnoj suradnji i povezanosti. Dakle, bez separiranja bilo koje vrste, bez postavljanja posebnih nacionalnih ciljeva izvan ciljeva demokratske Bosne. Sabor mora donijeti mišljenje apsolutno slobodno i nezavisno - kaže akademik Filipovic.
Osnova za Bijelu knjigu
Rad u Saboru, odnosno saborske diskusije i rasprave bit ce osnova za izdavanje, tzv. Bijele knjige o Bosni. To ce, kaže Filipovic, biti dokument "koji ce nas legitimirati u svijetu".
- To ce biti prvi dokument u kojem ce neki bosanski subjekt da javno i jasno izloži te argumentuje šta je to Bosna, kakva je to država, kakva je njena historija, kakva bi ona trebala biti da bi bila demokratska, šta Bosna daje i šta želi od svijeta, kako vidi ulogu u današnjem svijetu... Do sada u ime Bosne takav jedan dokument nije izraden. Time mi Bošnjaci želimo definirati svoj odnos prema Zapadu i Istoku. Mi, naime, ne možemo stajati na stanovištu prozapadnjaštva koje bi imalo smisao antiistocnjaštva i antimuslimanstva. Mi tu tražimo jedan balans. Za Zapad smo koji je spreman da suraduje s Istokom, islamom, islamskim zemljama i svijetom. Isto tako protivimo se onim faktorima u islamskom svijetu koji iznose negativnu ulogu Zapada i bore se protiv njega. Islamski svijet treba tražiti mostove prema Zapadu - smatra akademik Filipovic. :) ;) 8)
ČIJA JE ZEMLJA BOSANSKO-HERCEGOVAČKA?
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 07. September 2009. 08:09:32
Mehmed Meša DELIĆ: Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi.
Već stotinama godina komšije Bošnjaka- Muslimana i sa istoka, zapada, sjevera, juga, nisu ih priznavali kao narod i u želji da im i ime zatru. Još polažu apsolutno pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu, pa tako i na sve njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... Te komšije, kako jučer, tako i danas imaju isti odnos prema komšijama Bošnjacima – Muslimanima.
S druge strane, Bošnjaci – Muslimani nikada nisu polagali isključivo pravo na tu istu bosanskohercegovačku zemlju i njene gradove, sela, planine, šume, jezera, rijeke... već, naprotiv, njihova tolerancija poslovično je poznata vijekovima kroz suživot baš sa komšijama, i druge nacije i vjere, i u svom sokaku, a ne u jednom gradu, pa i dalje. Mi se pitamo zašto su nam takve komšije (čast izuzetcima), koji ishoduju u njihovom bespogovornom pravu da, bez ikakve dozvole i ratom otimaju parcele, čak i avlije Bošnjacima - Muslimanima za gradnje crkava, naselja, poslovnih prostora, parkirališta...
Da li naše komšije znaju da je i bošnjački narod na balkanskom poluotoku autohtona južnoslavenska grana, baš kao što je to i bugarska, crnogorska, hrvatska, makedonska, slovenačka i srpska. I jezici ovih naroda su slični, da ne govorimo posebno o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom, koji su razumljivi ili logični jedni drugima.
Dolazak Turaka na Balkan uzeli su i pravo na to: ko kako može koristiti balkansko zemljište. Nakon njihovog odlaska i povlačenja nastaju pravi apsurdi i falsifikati. Zločinačke namjere počinju da se ostvaruju.
Zemljište od Knina do Beograda i od Posavine do Crne Gore, u periodu austrougarske vladavine, te u dvije Jugoslavije, (kraljevskoj i takozvanoj socijalističkoj) bilo je onako komadano i otimano kako je u to vrijeme odgovaralo vlastodršcima.
Bošnjaci – Muslimani koji su imali svoje posjede za vrijeme turske i austro - ugarske uprave postajali su preko noći siromašnijim.
Zemljišna situacija u BiH između 1918. – 1940. god.
Zemljoposjednici obradive površine: bošnjačko - muslimanski posjed je bio 91,15%, pravoslavni posjed 6,05%, a katolički posjed 2,55%.
Ako znamo da su u toku turske uprave postojali „slobodni seljaci“: Bošnjaci – Muslimani 56,65%, Pravoslavci 21,87% i Katolici 16,74%, a „čisti kmetovi“ Pravoslavci 73,92%,Katolici 21,49% i ostali 0,o1%.
U periodu od 1918. god. do 1940. god. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto 11 735 kvadratnih kilometara, od toga beglučke zemlje 4 000 kvadratnih kilometara, plus 7 752 kvadratna kilometra kmetovskih selišta. Bošnjacima -Muslimanima je oduzeto još 1 109 kvadratnih kilometara u gradovima.
Između 1939 i 40. god. U okolini Doboja, Teslića, Tešnja oduzeto je 1 100 kvadratnih kilometra šume – (Vakuf Gazi Huserbega).
U okviru Agrarne reforme i drugih nezakonitih radnji oduzeto (oteto) je ukupno 13 945 kvadratnih kilometara zemljišta od Bošnjaka -Muslimana.
Pravo na korištenje oduzetog (otetog) zemljišta od Bošnjaka -Muslimana dobilo je 316 763 pravoslavnih domaćinstava.
Ko otima zemlju dobrih Bošnjana?
Vodopad Kravice
Drina
Ako znamo da je ukupna površina BiH 51 129 kvadratna kilometra. Državno zemljište je 27.231 kvadratna kilometra (53,26%), a privatno 23 898 kvadratna kilometra (46,74%), a mnogi se sjećaju kako su Srbi 1990. godine širili laž da je 60% zemljišta u BiH – njihovo vlasništvo. Tu su laž prihvatile mnoge zemlje, političari i znastvenici, potpuno (ne)upućeni u etničku kartu BiH u trenutku turskog zaposjedanja 1463. godine i u trenutku austro – ugarske okupacije 1878. godine. Bosanski su Muslimani vjerovali da nitko ozbiljan neće povjerovati u srpsku priču o vlasništvu nad zemljištem, pa su tu laž olahko i sami prihvatili, a sada je vrijeme i prilika da pitamo:
„Čija je zemlja bosanskohercegovačka?“
Nikada nije bilo naknada, već plansko potiranje jednog cijelog naroda, na račun najprizemnije pljačke i otimačine raskalašenih komšija. Otimanje osnovnoga za život, što im je sami Bog podario: nafaku, krov nad glavom, groblja, džamije, čast, pa i život..., da bih bez njih napravili kršćansku Bosnu i Hercegovinu.
I danas možemo čuti od komšija da ništa drugo i ne zaslužujemo, jer smo izdajice i „poturice“ i da treba da nestanemo, a kako smo trebali nestati pokazali su i dokazali kroz puno stoljeća. Bože, pa ako su oni upravu kako onda mogu ubijati braću i sestre po krvi, a ne po vjeri?! A mi smo kao i oni ovdje živjeli i prije Turaka (dok Turci ovdje zapravo nisu nikad ni živjeli).
Ako je riječ da su Turci prisilno islamizirali bosanskohercegovačke krstijane, babune, patarene, ili bogumile, i to u brdovitim predjelima Bosne i Hercegovine, treba se upitati kako su pod takvom „prisilom“ kroz 500 godina moćne Osmanske Imperije, na balkanskom poluotoku, ipak na kraju ostali pravoslavci i rimokatolici, u odnosu na malobrojne Bošnjake -Muslimane. Oni (pravoslavci i rimokatolici) i ostali južnoslavenski narodi su prihvatili ovu ili onu vjeru i kulturu, također i sticajem okolnosti, a po vjerskom nazoru i Božijom providnošću. Međutim, ako su najzad Bugari, Makedonci, i Srbi preko Grka prihvatili pravoslavlje, Hrvati i Slovenci preko Rima rimokatoličanstvo, zašto osporavati Bošnjacima, ili Albancima, prihvatanje Islama preko Turaka.
Ako bolje analiziramo vjersko stanje u Bosni i Hercegovini moramo postaviti pitanje: „Šta znače tri bosanskohercegovačke vjere...? Odgovor bi bio: „Ko će tu koga izliječiti ili otrovati? (sačuvati ili ubiti)?
Činjenica je da u svakoj vjer ima i njene zloupotrebe, ali samo od takozvanih vjernika, a ne onih iskrenih. Također je činjenica da ni Turci nisu bili prisilno islamizirani. Naprotiv, oni su čak osvojili arapska ili islamska područja kao nemuslimani, da bi kasnije kao vladatelji prihvatili dobrovoljno Islam od onih koje su silom prvobitno porobili. I ovo nešto govori o Islamu, a i o Turcima, kojima je tada bio poznat i judizam i kršćanstvo, a i druge vjere.
Islama se najviše boje oni koji nisu sigurni u svoju vjeru (Islam je istina), i oni kojima je tobožnja borba protiv Islama i islamskog „terorizma“, „ekstremizma“, „fundalizma“..., samo paravan za homogenizranje svoga naroda ili hatara, da bi se pokorio drugi narod i hatar, i s tim vladalo, uz već spomenutu manipulaciju svojim narodom, u sada novom proširenom hataru, i tako dalje, i tako šire.
Uz sva ta mnogobrojna potiranja nesmijemo zaboraviti ovo posljednje koje potraja četiri ratne godine, (06. O4. 1992. – 14. 09. 1995.) uz tesetkovanje jednog naroda, oduzimajući mu zemlju, život, sakate mu njegovu mladost, polovinu mu pljačkaju i progone iz njihovih kuća i sa njihove zemlje, siluju im sve što stignu. Ruše džamije, hareme, mostove i ostala kulturna nasljeđa. I to je genocid. Komšije ne koristiše krišćanski princip, ili krilaticu, ko tebe šamarom, ti njega kruhom, ili daj mu i drugi obraz za šamaranje? Naprotiv!
Bošnjački narod je sa svim pa i ovim zadnjim ratom i agresijom, koliko god se novokomponovani teoretičari trudili da dokažu njegovu marginalnu ulogu, definitivno ušao u red „historijskih naroda“. Porasla im državnotvorna svijest i prihvatanje historijske odgovornosti i njenu uspješnu realizaciju u najsudbonosnijim trenucima kada ovaj narod i država u kojoj je on većinski, biti „primjer“ u mnogo čemu kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Postajući kroz borbu svjestan sebe, bošnjački narod je i na ovom planu istakao historijski paradoks – svrstao se u red najmlađih najdrevnijih naroda na Balkanu, pa i u Evropi. To su shvatile i komšije, da nema više nametanja tutorstva. Kao i to da fašistička ideja (velikodržavna ideja) naših komšija koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima, a teže da se pripoje „matici“. Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju svojom „maticom“ gdje imaju korijene, prijateljstva, kumstva, komšije i susjede i gdje su izrodili i oni i njihovi preci svoju djecu. Šta se desilo našim komšijama, da se zarad maglovite predstave o nekakvoj „velikoj Srbiji“, „velikoj Hrvatskoj“ dali na kocku i prošlost i budućnost vlastitog opstanka u Bosni i Hercegovini i njih i njihovih dojučerašnjih komšija (ako su preživjeli). Ili oni te komšije i susjede nikad i nisu smatrali sastavnim dijelom svoga okoliša kojeg kao miraz nose u zavežljajima odlazeći tamo gdje ih njihove vođe usmjeravaju u obećanu zemlju.
Danas je jasno i toga i Bošnjaci, a i drugi, moraju biti svjesni, da formule na kojima smo živjeli i duhovno se hranili i stvarali iluzije nisu baš bile valjane. Bošnjaci se moraju što realnije hvatati uzroka, posljedica i izvuku pouke za budućnost, da im se ne ponovi historija.
Do sada se historija ponavljala na štetu Bošnjaka, (10 genocida) i to treba da ih bode u oči i para uši i da se to jednostavno ne da zaboraviti. („Ne dozvoliti da te dva puta ugrize iz jedne rupe“). Ne zaboravimo da sve ono što se u toku rata u BiH događalo bilo pod lupom „svjetskih čistunaca i higijeničara“ koji su genocid nad Bošnjacima nazvali „etničko čišćenje“, a susjedi i komšije k'o papagaji ponavljaju da je bio „građanski rat“ i da su se Bošnjaci i sami ubijali...
Naše komšije (ustaše i četnici) su izgubili rat u BiH i molimo Boga da ga nikad više ne nađu (ponove).
Oni izgubiše rat, ali oteše i još otimaju nam zemlju bosanskohercegovačku. :fuckyou: :D }:) 8) :fuckyou: