|
IZUZETAK
Imat ćemo kad razmišljat o kraju
sad bih bio rad biti na početku
barem jednog dana što priliči
raju darovanom djeci
da već u začetku
sudbonosnih
rana
u besmrtnoj rijeci progledaju
smjelo i veselo vrtom
ne štedeći ploda
razigraju srca
u krilima
rôda.
|




















































































PUTEM DO ŠKOLE
Kao krv zore u prisoju
zavičajnom zdrava
i zaboravljena
trešnja
pita
zar djeca u školu
ne idu i što joj se
domaćin ne raduje
šutim
kao što šutjeh lani i svih
ovih godina mahnitih
što god bih joj reći želio
surova je laž
nije me iznenadila
odgovorom:
bosna je ovo čovječe
domaćin je u ratu poginuo
djeca mu po dunjalučkim
sokacima skaču
ali i živ da je
vrane bi mu mozak popile
bosnu više ni ja ne prepoznajem
mora da je u dvoru njenom
sve sami đilkoš i ološ!